Mira Adanja-Polak i Vi – 23. mart 2013.

Subota, 14:00, Prvi program RTS-a, uživo

Gost u programu je Gordana Vulević, psihoterapeut. Govori o tome kako prevazići sve ono što nam se događa, da li postoji recept odbrane od nasilja koje nas okružuje, šta je ono što može da nam pomogne da tešku situaciju podnesemo, šta je ono što može da ublaži bol i nemoć koje ljudi često osećaju.

Tanja Ćitić, urednik Digitalnog programa RTS-a, nedavno je boravila u Južnoj Koreji. Imala je mogućnost da zemlju obiđe, upozna se sa njenom kulturom i da obiđe graničnu liniju južnog dela Koreje prema Severnoj Koreji.

Dugogodišnji antikvar i kolekcionar Dragan Spasojević govori o svojim iskustvima sa onima koji nude slike na prodaju i kako se često sretao sa falsifikatima.

U Beogradu postoji Muzej Srpskog lekarskog društva. U njega retko ko ulazi. Lekarske porodice instrumente koje su upotrebljavali njihovi ukućani-lekari, kao i instrumente iz starih bolnica – poklanjaju ovom muzeju. Autor izložbe, dr Jelena Jovanović-Simić, kroz ovu izložbu daje presek istorije medicine Srbije kroz vekove.

Saveti medicinske sestre iz Velike Britanije kojoj je posao da sedi sa pacijentom koji je bolestan od raka kako bi mu prenela savete i pomogla oko terapije koju određuje lekar onkolog.

Violinu darodavca Vukosave Škrinjak iz Beograda dobija Aleksa Spasić iz Aleksinca, koji pohađa peti razred muzičke škole. Dobio je drugu nagradu na međunarodnom takmičenju gudača u Nišu.

Uoči Festivala igre, podsećamo vas na Rudolfa Nurajeva, velikog igrača. Prošlo je 20 godina od njegove smrti.

U studiju su slike Danice Masniković, koja upravo ovih dana ima izložbu u Beogradu. Danica Masniković kaže da njene slike govore o onome što oseća, o čemu misli i o čemu sanja.

Lakše ćete pratiti šta radim i emisije koje želite da pogledate ako preuzmete aplikaciju za Android i iPhone.

2 komentara na “Mira Adanja-Polak i Vi – 23. mart 2013.”

  1. Poštovana,
    Upoznali smo se davno, između 1975-1980. g. kod, nažalost, pokojnog Mikija Vasića, sa RTV, rođaka moga supruga.
    A propo današnje emisije, 23. III 2013. g, o falsifikatima i prikazu kopista g.Spasojevića molim uvažite moje zapažanje, osobe koju je dr D. Medaković molio da predaje na studijama Istorije umetnosti.
    Slika:
    1. Kupanje konja II nije poznata i ne verujem da je negde registrovana.
    2. Slika Obala s borovima bila je izlagana u Beogradu ili prikazana u štampi. Ne liči na Šumanovićev opus, ali se sećam svoga čuđenja ko ju je naslikao.
    3. Informacija od pre desetak godina o prodaji veoma retkog dela iz Modiglianijevog opusa „Glava muškarca“ – mogla bi da potiče iz Šlomovićeve zbirke. Iznenadila sam se kada sam je ugledala u Progresu. Viđena je mnogo ranije, verujte mi.
    S poštovanjem

    Odgovori
  2. Draga, poštovana Miro! Bez ijedne zamerke volim i pratim Vaš rad, kada god mi moje radne obaveze dozvole. Ovog puta sigurno ću biti pred ekranom, jer za pomoć psihologa nemam novca, a sa sigurnošću osećam da mi je pomoć istog potrebna. Pobornik sam istine i pravde. Mašiinovođa je bez pismenog odobrenja prošao crveni signal. Otpravniku vozova, tj. mom sinu, izrečena je od strane Isledne komisije Železnice Srbije disciplinska mera, jer je 100% greška masinovođe, koji je u upravljačnici vozio nedozvoljene putnike i kome je iza leđa tamburaš svirao pesme po porudžbini. Železnica je isledni zapisnik dostavila tek posle dva i po meseca (tek kada ga je sa lobijem mašinovođa i Sarančićem „naštelovala“ i u krivični postupak ubacila i otpravnika vozova). Nisam pristrasna. Dva mlada života su tuđom greškom ugašena. Majka sam. Srcem osećam da moj sin nije ubica. Bili su mu drugovi, jer je skoro uporedo završio za mašinovođu i za otpravnika vozova. Osećam da je korupcija odradila svoje. Imam puno podataka, ali nemam para. Osećam se glupo i nesposobno, jer sam nemoćna, kako finansijski, tako i neznanjem na koja vrata da pokucam. Verujući u naše pravosuđe i sudstvo, posle pet i po godina kaznu za mašinovođu sud deli na tri dela i od toga otpravniku vozova, za koga su direktor i profesori Železničke škole u N. Sadu imali samo reči hvale, starešine VJ takođe, koji je prošao pakao bombardovanja prištinskog aerodroma, koji ne pije, ne puši, ocu dvoje maloletne dece tri godine zatvora i godina dana zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Zbunjivi mašinovođa, tatin sin, sa ogromnom tatinom zaleđinom, do današnjeg dana brani se amnezijom. Potrebna mi je snaga. Želim da iz misli izbacim Svetlanu Tomić-Jokić, sudiju. Želim da pojedince ne kunem i ne proklinjem, jer to nisam ja. Da li je dan ili noć, san mi nije san, već šarenilo podlih likova i ciničnih glasova. Draga, Miro, sa nestrpljenjem očekujem Vašu emisiju. Najiskrenii pozdrav i poziv da posetite Sremske Karlovce i budete mi dragi gost.

    Odgovori

Ostavite komentar