Intervju sa Šimonom Peresom

Intervju sa Šimonom Peresom snimljen je u Jerusalimu 8. janura 2012. u 9 sati ujutro. Bila je nedelja, a u Izraelu je nedelja radni dan.

Gospodine predsedniče, došla sam iz Srbije, iz Beograda. Ovaj intervju radim za Nacionalnu televiziju Srbije. Već dvadeset godina Srbija i Izrael imaju odnose. Dvadeset godina, da li možete verovati?

– Dvadeset godina je puno, a istorijski gledano baš i nije. Gledajući istoriju Srbije… Gospode, kroz koliko promena ste prošli. Od Austrougarske imperije, preko Balkana, komunizma, do ratova. Stalno menjajući identitet, a pri tom nikada niste dugo uživali u periodima mira. Postoji kontradikcija između istorije vaše zemlje i prirode vašeg naroda.

Postoji dosta sličnosti između ljudi odavde i ljudi iz Srbije. Mentalitet je isti, kao i istorija, uvek smo se branili da ostanemo ono što jesmo, da li se slažete?

– Da, slažem se, povrh svega, tu je i uplitanje stranih snaga. Mislim na Sovjetski Savez, Balkan, podele, pretenzije Evrope, a ranije imperija. Tu je, takođe, etnička mešovitost unutar Jugoslavije, Srbi, Albanci i drugi narodi. Svi se bore za svoj identitet, tako da ste imali dva problema: prvi je spoljna intervencija, a drugi je podela unutar zemlje. Srbi su se hrabro borili tokom Drugog svetskog rata. Takođe, odnosi između nas, jevrejskog naroda i Srba, uvek su bili dobri. Potom je došao Tito, bio je harizmatični vođa, međutim, nije imao naslednika. Nikog nije bilo ni pre ni posle Tita. To je bilo iskustvo jednog čoveka.

Kada pogledam vašu ogromnu političku karijeru od 66 godina, mogu samo da zamislim koliko je vaše iskustvo. Na primer, sada se u mojoj zemlji vode razni pregovori koji su veoma specifični, kao, na primer, pregovori oko Kosova. Kada pogledam pregovore koje ste vodili, kako da ih privedete kraju kada oni traju i traju, a pri tom da nema rezultata? Koji je vaš savet?

– Mislim da nijedana zemlja ne može zaustaviti istorijski tok. Dok tragamo za mirom među nama i sa našim susedima, svet se potpuno menja. Današnji glavni problem za vas i nas je kako da se prilagodimo novom svetu. Svet je potpuno nov, ekonomija nije više u rukama vlade, nije više nacionalna ekonomija, sada je samo globalna ekonomija. Ne postoji nijedna nacija na koju ne utiče globalna ekonomija, a nema ni nacije koja može uticati na globalnu ekonomiju. Probudite se ujutru i ne znate šta će se dogoditi, da li raste ili opada. Globalna ekonomija se nije zaustavila iz ekonomskog aspekta. Menja svet spolja i iznutra, čak donosi i lepa iznenađenja. Na primer, globalna ekonomija donosi kraj rasizmu, zato što globalne kompanije žele da prodaju po celome svetu i zato ne mogu da diskriminišu crne, bele ili žute ljude. Ne samo da su njihovi klijenti nego su i zaposleni u menandžmentu širom sveta. Zbog toga je danas veoma teško biti rasista, a teže je biti diktator. Svet je postao otvoreniji, a vidovi komunikacije efektivniji, teško je lagati, zaslepiti i nametati naređenja narodu. Diktatori su u očajnoj situaciji ovde na Bliskom istoku, umiru ili dobijaju otkaze. Tako da je ovo novo iskustvo. Osnovna promena je da smo do sada poštovali prošlost i nastojali smo da naučimo greške iz prošlosti. Prošlost sada više nije važna, samo je budućnost bitna.

Da li ste sada zabrinuti za situaciju na Bliskom istoku? Šta ćete uraditi povodom Irana?

– Još uvek je neizvesno, svaki put kada otvorite novine ili pogledate na televiziji, uvek je prisutna neka pretnja.

Kako ćete ovo rešiti?

– Mogu reći sa osmehom da će nam Iran pomoći. Načinili su toliko grešaka i pogrešnih odluka tako da su okrenuli ceo svet protiv sebe, zato što su načinili od Irana centar terorizma. Kupuju teroriste i podržavaju terorizam. Svet je umoran od toga i svi to znaju. Pokušavaju da naprave nuklearnu bombu, što je veoma opasno. Bomba je opasna, ali ruke koje će držati bombu su opasnije. To je ekstremna i zaslepljena grupa ljudi koja sebe smatra svetim, a pri tom uopšte nisu sveti. Sami Iranci su nesrećni. Situacija sa Iranom je svetski problem, a ne samo izraelski.

Da li se Izrael oseća ugroženo?

– Svi bi trebalo da se osećaju ugroženo, takođe i Izrael. Nismo samo mi ugroženi, vidim da su ugroženi i Britnaci, Francuzi, SAD i Arapi, Jordan, Saudijska Arabija. To je agresivna grupa koja želi religijsku imperiju. Ranije je Iran imao političku imperiju, a ne religijsku, i niko ne želi da im se pokori. Za njih je Kuran zakon i nemaju prave zakone. Iako tvrde da su religiozni, oni su gospodari najopasnije korupcije do sada, po mom sudu, najopasnija korupcija je još korupcije.

Da li mislite da je Treći svetski rat moguć? Ljudi počinju da pričaju o tome, to me čini uplašenom.

– Sve je moguće. Nisam toliko siguran, ne vidim šta bi se postiglo bombama, vidim koliku štetu bi napravile bombe. Niko nije imun, uključujući i same Irance. Ako pokrenu rat, moraće da plate cenu. Tako da postoje ograničenja, međutim, očigledno je da moderna oružja predstavljaju problem. Za vladu je potrebna većina, a za terorizam nije potrebna većina, to je mala grupa ljudi sa opasnim oružjem i mogu da ugroze ceo svet.

Kada stvari zapnu, odnosno stignu do određene granice, onda se obratite Ujedinjenim nacijama koje obično donose odluke. Koliko primećujem, Ujedinjene nacije ne mogu garantovati za svoje odluke. Napišu dekleraciju, svi razmišljaju o tome, ali ne mogu garantovati?

– Ujedinjene nacije nemaju snage da nametnu svoje odluke, nemaju vojsku, ni finansije niti bilo šta drugo. Neke od odluka mogu postati pragmatične ako imaju dovoljno podrške. Ujedinjene nacije su na neki način parlament, unutar su organizovane grupe, kao na primer arapska, muslimanska, nju enlajment grupa, tako da mogu doneti svoje odluke za zemlju kao što je Izrael ili i za vašu zemlju. Ujedinjene nacije neće ništa uraditi, ne mogu. Tako da postoji kontradikcija između povelje Ujedinjenih nacija i sastava Ujedinjenih nacija. Neki članovi imaju moć veta. Tako da se ne uzdam u Ujedinjene nacije previše. Veoma cenim što
ste se priključili snagama Ujedinjenih nacija, mirotvorna grupa, to je lepo. Međutim, rešenje je drugde, nije tamo.

Gospodine predsedniče, 1994. godine dobili ste Nobelovu nagradu zajedno sa Jicakom Rabinom i Jaserom Arafatom za mirovne pregovore. Prošlo je 17 godina, a i dalje nije rešena situacija, zar ne?

– 17 godina, a nije ni počelo.

Istina.

– Morate istovremeno započeti mir sa Egiptom, Jordanom i sa palestinskim zvaničnicima. Prvi put palestinski zvaničnici su otvoreni za pregovore sa nama. Razvijaju svoju zemlju, obučavaju svoje snage, što nisu ranije radili. Sada priznajemo palestinski narod, a oni su priznali postojanje jevrejskog naroda i izraelske države, za njih je to bila senzacija. Složili su se i za granice, tako da smo postavili osnovu, pre toga je bio samo teror, pucanje i ubijanje. Žao mi je što nismo postigli da sve rešimo, međutim, mislim da smo napravili pomak i moramo nastaviti.

Teško je, zar ne?

– Znate za Voltera, poznatog francuskog filozofa, pitali su ga prijatelji: „Kako je život težak?“ On je odgovorio: „Jeste, u poređenju sa čime?“

Ne može se porediti.

– Tako je. Bolje je teško živeti nego biti mrtav.

Ako biste izabrali jednu stvar po kojoj biste bili pamćeni, šta je najvažnije za vas, šta biste rekli?

– Da sam spasim život deteta, to je moja najveća želja.

To je vaša želja. Kako donosite odluke, pošto ste prešli sa jedne strane na drugu, sa odbrane na pregovore, da li vam se dešava kada ustanete da donesete potpuno drugačiju odluku?

– Tu je obaveza i inicijativa za donošenje odluka. Tu su dva razloga, prvi je što morate, a drugi je što želite. Kada se probudim, napravim listu šta moramo da uradimo i šta bi trebalo da uradimo, što nije potpuno isto. Jedno je politika, a drugo je vizija budućnosti. Mislim da je moja odgovornost, moj glavni zadatak, da služim narodu, a ne da vodim narod. Služenjem niste iznad ljudi, već ste ispred njih kako biste videli kuda treba ići. Treba obratiti pažnju na mlađe generacije zato što su oni budućnost.

Kakav rizik donose nove ideje? Ako ste ispred ljudi, tj. da niste uvek među njima, jer kada ste među njima, voljeni ste itd. Ako svoje ideje sprovodite brže, koliki je rizik?

– Rizik bi bio kontraverzan. Bio sam 60 godina u vladi, na različitim pozicijama, 3-4 godine sam na novom zadatku kao predsednik. Dok sam bio u vladi, bio sam najkontroverznija osoba u Izraelu, a danas sam najpopularniji čovek u zemlji.

Kako ste to uspeli?

– Ne znam kada sam bio srećniji, bio sam kontroverzan, a i veoma popularan. Zapravo, osetio sam potrebu da budem kontroverzan, a to je konstruktivno.

Jeste?

– Da. Ne mislim da popularnost izdvaja. Mislim da svako, ne samo ja… Svet se menja i spolja i iznutra, a većina stvari sa kojima smo rođeni ili koje smo naučili u školi su zastarele. Ne samo da se svet promenio i sada čekamo da vidimo šta se sve promenilo, ne, svet se stalno menja. To je kao da ste u veoma brzom vozu, ne možete iskočiti iz voza, ne staje na stanicama i ne znate gde će se zaustaviti, uvek ide napred. Kada idete napred, morate razumeti probleme koji su ispred. Sadašnja ekonomija je kao nauka, to je zbog sasvim jednostavnog razloga, velike ekonomije zasnivaju svoje teorije na opipljivim stvarima, poznate stvari kao zemlja, kapital, rad. Zemlja više ne igra važnu ulogu, današnja agrokultura sačinjava samo 1-2% ekonomije. Zapravo, svet zavisi od nauke, a ona je nepredvidljiva, nepoznata, nema granica, niko ne zna. Momak je ustao ujutru i osnovao kompaniju po imenu Fejsbuk, ne samo da je postao milijarder nego je to ogromna ekonomska organizacija, on je promenio svet. Taj mladić od 27-28 godina nije imao vojsku, policiju, partiju, kapital, niko nije znao za njega, nikoga nije ubio ili iskoristio, pogledajte šta je uradio. Isto važi za Gugl ili gospodu Gejtsa i Džobsa. Sve se stalno menja, svakog jutra budimo se u novom svetu. Naša deca ne žele da idu našim stopama, kažu nam: „Hvala puno što ste nam dali život, ali molim vas pustite nas da idemo sami, muka nam je od vaše tradicije“. Kakav svet su nasledili od nas, ranjeni, podeljeni, ratove, razor, mržnje. Kome to treba? Žele drugačiji život.

Videla sam vaše predavanje na francuskom univerzitetu, pričali ste sa mladim ljudima, na njihovo iznanađenje, slušali su vas o novoj eri i o novoj tehnologiji. Da budem iskrena, niko nije očekivao da ćete vi u vašim godinama biti tako napredni i da ćete imati takve dobre ideje koje su više moderne u odnosu na druge ljude?

– Dolazi iz znatiželje, interesovanja, čitanja i slušanja, takođe dolazi i od razmišljanja unapred. Dosta čitam, slušam, gledam. Niko vam ne može sa sigurnošću reći kakva će biti budućnost, međutim, mogu, više-manje, pretpostaviti šta će se događati u sledećih 10 godina.

Stvarno?

– Tokom sledećih 10 godina, najveća otkrića biće vezana za ljudski mozak. Mozak je najprecizniji instrument koji postoji na svetu, neverovatan je. M.I.T. pokušava da napravi veštački mozak, veličine mišjeg mozga. Miš ima 200 neurona u svojoj glavi, a ljudsko biće ima 2 milijarde, to je razlika između miša i čoveka. Kompjuter koji bi trebalo da upravlja mišjim mozgom zahteva 3.000 vati, dok ljudski mozak koji ima 2 milijarde zahteva samo 20 vati. Možete upravljati fantastičnim instrumentom, kompjuterima, a u ovoj maloj kutiji postoji nekoliko stotina hiljada kilometara polja konekcija, to je neverovatno. Koristimo naše mozgove kako bismo napravili veštačke mozgove, Gugl je mozak, Fejsbuk je mozak, ali nismo imali kapacitet i talenat da istražimo sopstvene mozgove. Pravimo mozgove, a pri tom ne poznajemo svoje mozgove. Sve važne odluke u našim životima, odvijaju se u tim mozgovima, kako funkcioniše, šta vas čini srećnim, ekstremnim, da se zaljubite, niko ne zna. Tako da će se usmeriti ka mozgu, zato će današnja elektronika biti previše korišćena. Rezultat toga je što će hakeri moći sve, paralisati ljudsko biće, banku ili zemlju. Mora se naći zaštita od hakera, ali to će načiniti elektroniku veoma skupom, nećemo moći da je priuštimo. Mislim da će biologija vremenom prevazići elektroniku. To su dva primera šta će se desiti.

Da li ste srećna osoba?

– Šta je srećna osoba? Srećna osoba je čovek koji može služiti drugim ljudima.

Jeste.

– Data mi je mogućnost da mogu služiti drugim ljudima tako da sam srećan. Novac i luksuz mi ne znače puno.

Šta vam je važno? Šta vam je važno u jednom danu?

– Prvenstveno da naučim šta je novo, svakog dana su nove vesti: naučne, političke itd. Dosta provodim vremena čitajući, negde oko 5 do 6 sati dnevno. Posmatram ljude…

Posmatrate ih?

– Naravno. Kao što možete naučiti iz knjiga, isto tako možete naučiti i od ljudi. Ljudi su kao knjige.

Mora da imate tajnu, ipak imate 88 godina, ovo nije kopliment nego činjenica, izgledate veoma dobro, vi ste osoba koja kontroliše i koja zna puno, a imate 88 godina.

– Šta fali…

Ništa ne fali, samo u čemu je tajna, kažite mi?

– Nisam u žurbi, neću otkrivati tajne, ali reći ću vam. Važno je kontrolisati sebe.

Teško je.

– Nije teško ako razmislite o tome. Morate živeti sa drugim ljudima, morate ih poštovati i morate se brinuti o njima i da budete iskreni koliko god možete. Alternative nisu važne, sada nismo fer prema drugim ljudima, niko od nas. Kada se rodi beba nema ni mrvicu ega, kako bi postojala, mora da se bori za svoj život. Prvi problem na koji naiđe je sa svojom majkom. Majka je voli, ali želi da joj oduzme slobodu, kako da gleda, kako da ide i tako kreće da se razvija ego. Jadno dete mora da se bori ceo život za svoju egzistenciju. Prijatelji ogovaraju, učitelji ne daju dobre ocene itd. Jadan čovek. Dok sa druge strane umesto toga da je bio ohrabrivan, njegov život i svet bi bili drugačiji. Mislim, filozofski i lično, da nema veće stvari od ljubavi ili pomagati drugima, potrebno je isto vreme… Svako od nas ima životni vek. Prema jednom poznatom filozofu, svakome je dato 600 miliona minuta života, zato morate dobro razmisliti kako da ih upotrebite, na kraju će isteći. Dobro ih iskoristite, nemojte se bojati. Doneo sam neke strateške odluke kao, na primer, odlučio sam ko me može uvrediti.

Ko?

– Niko ne može, jer ako bih se bojao svake uvrede, ne bih ustao ujutru. Ljudi vređaju, ali ja ne marim za to, neću da marim za njihove uvrede. Zato što deo uvreda nastaje iz ljubomore, neslaganja, pa šta, pustite ih, oprostim sebi i njima. Izabrati šta raditi, tu su mnoge opcije, morate dobro razmisliti kako da uradite pravu stvar, nema tu ničeg lošeg.

Definitivno sam dobila savete, odali ste mi svoje tajne.

– Naravno, nema tajni.

To jeste tajna, ako ih sve objedinite i ako im date jasnu poruku, onda je tajna. Gospodine presedniče, hvala vam mnogo na ovom razgovoru.

– Nema na čemu.

Želim nešto da vam dam, sačekajte sekundu. Ovo je nešto što sam vam donela, to je jabuka za dobro zdravlje.

– Znate, tako je počelo i u raju, tako da je veoma opasno da muškarac uzme jabuku od žene.

Zato vam i dajem, samo je uzmite i čuvajte se. Hvala vam, gospodine predsedniče.

– Ali ne moram da je pojedem, opasno je.

Samo je stavite na svoj sto. Hvala vam puno, gospodine predsedniče.

Pogledajte intervju sa Šimonom Peresom. 

Lakše ćete pratiti šta radim i emisije koje želite da pogledate ako preuzmete aplikaciju za Android i iPhone.

2 komentara na “Intervju sa Šimonom Peresom”

  1. Zamolio bih Vas, ako je moguće, da na sajtu okačite ceo snimak intervjua sa Šimonom Peresom. Postojao je doskora ceo snimak na sajtu RTS-a pa je sklonjen. Postoji samo petominutni snimak sa Youtube-a. Hvala unapred.

    Odgovori
  2. Draga gospođo Miro, povremeno gledam Vaše emisije i intervjue sa raznim poznatim ličnostima, a posebno mi se dopao intervju sa gospodinom Šimonom Peresom, koji je ličnost izuzetnog iskustva i životne mudrosti, tako da sam i intervju ponovo (za svoju dušu) čitao tri puta. U drugom delu iste emisije imali ste razgovor sa menadžerom jedne izraelske kompanije koja angažuje mlade i kreativne talente i pruža im povoljne šanse za napredovanje i karijeru. Jedan moj mladji prijatelj me je posle mog prepričavanja nekih detalja tog intervjua zamolio za neki podatak o toj kompaniji, ali pošto sam ja zaboravio njen naziv, molim Vas, ukoliko ste u mogućnosti, da mi pošaljete naziv ili neki drugi kontakt podatak o njoj. Uz zahvalnost na Vašem dosadašnjem radu, želim Vam puno uspeha i u budućim poslovima i zanimljivim intervjuima i emisijama. Pozdrav.

    Odgovori

Ostavite komentar