Vaša pisma iz 2008. godine

Želim da Vam se zahvalim što ste probudili u meni želju da pomažem i usrećujem nesrećne ljude. Sada sam upisao fakultet koji mi može omogućiti bavljenje humanitarnim radom. Vi ste uzor mnogima, pa i meni. I dalje nastojte da budete dama i veliki profesionalac. S poštovanjem – Miloš Savić, Beograd, 28. decembar 2008.

Skoro sve Vaše emisije sam sa divljenjem i osećajem odgledala. Ali kao da Vas samo mi mali ljudi čujemo, ne mogu da shvatim da Vlada koja nas predstavlja ne čini ništa da se ovaj narod što više obrazuje, a možemo uspeti samo ako nam obrazovanje svih slojeva i svih generacija bude prioritet. Mi kao narod možemo samo pameću i umećem parirati svetu. Vaše emisije su toliko jake nabojom pozitivne energije i edukativne da posle svake ostanem zatečena u mislima i danima mi se ono što sam od vas naučila mota po glavi, terate me da razmišljam o životu. Hvala Vam. S poštovanjem – Milka Varadinac, Zrenjanin, 18. decembar 2008.

Napokon da Vam i ja iznesem svoje divljenje o onome što radite. Svaka čast! Veliki pozdrav Vama i Vašoj ekipi iz malog mesta sa juga Srbije – Snežana Cvetković, Surdulica, 14. decembar 2008.

Nisam sklona idolopoklonstvu, ali sam bezrezervno oduševljena Vašim radom i nepresušnom energijom. Jednostavno Vam moram iskazati divljenje i beskrajno poštovanje. Svoj posao obavljate veoma profesionalno i smatram da bi mlađe generacije novinara trebalo da uče od Vas kako se rađa, gradi i stvara jedan pravi novinar. Želim Vam puno zdravlja, kako lične tako i porodične sreće i da Vas još dugo, dugo, dugo godina gledamo na malim ekranima. S poštovanjem – Daniela Jukić, Kopenhagen, 13. decembar 2008.

Ja, u stvari, nemam zamerku na Vašu emisiju. Bilo kakvo hvalisanje je suvišno, kao što je nepotrebno da kažem da ste savršeno umereni i odmereni u svemu, poput strogog advokatskog mišljenja. Vaša emisija ima dve stvari koje nijedna druga ne poseduje: dušu i Vašu skromnost. Eto, mogli biste da se pozabavite rupama u školstvu: ja sam četvrta godina na Medicinskom fakultetu, imam prosek 10, svake godine dobijam diplomu za najboljeg studenta, ali ipak samo parče papira. Ako se i zaposlim, od plate neću moći ni stan da platim. Posle se postavlja pitanje zašto najbolji idu u inostranstvo. Moj primer je naveden zbog dočaravanja, ne zbog hvalisanja. Bilo bi lepo ako možete da promenite nešto, mada teško da stav države može bilo šta da promeni. Čestitke na uspehu još jednom i puno poštovanje – Miljana Čović, Beograd, 7. decembar 2008.

Volim da svaki rad ima smisao i cilj, a najvažnije od toga je da sve što radimo nečemu služi i da nas nečemu nauči. Kao profesor u školi trudim se da uvek unapred znam cilj časa i ono što će na tom času deca naučiti. Ovako počinjem pismo u kojem želim da Vam kažem da svaka Vaša emisija nečemu nauči i ne može se ostati ravnodušan. Propustila sam jednu i do sledeće sam razmišljala o čemu je bilo reči u emisiji, ko su bili gosti, šta sam korisno, novo i interesantno propustila da naučim i čujem. Pisala sam Vam, ali ne mogu da se ponovo ne javim, jer uvek mislim da Vam mogu još toliko toga lepog reći o Vašem načinu rada. Tačno znate šta hoćete od sagovornika, znate kakvu informaciju želite i uživam da slušam i gledam Vaše emisije, jer uvek znam da ćete dobiti pravu, konkretnu i efikasnu informaciju, baš onakvu kakvu želite. Zbog toga Vam se divim. Zaslužujete divljenje, a bilo ko, ko to ospori, nije iskren prema sebi. Kažu da najčešće kritikujemo ono što bismo najradije bili. Ja Vas ne kritikujem, a ipak se divim Vašoj veštini koja je zaista izvanredna. Pod utiskom sam, ne jedan dan, ne do sledeće emisije, već Vaša pojava jednostavno tako utiče na mene, gledala Vaše emisije ili ne. Hvala Vam, doprinosite i značite. Ono što ja mogu da uradim je da Vam kažem da Vaš rad koristi. Želim Vam sve najbolje – Vesna Novičić, Smederevska Palanka, 7. decembar 2008.

Poštovana gospođo Polak, Vaš rad pratim godinama i svrstavam Vas u naše najbolje novinare, istraživače koje smo ikad imali. S obzirom na to da ne pratim televizijski program, Vi ste jedna od retkih čije emisije gledam sa zadovoljstvom. Pored toga što ste uvek novi, koncizni, ekssplicitni, Vi ste žena koja pleni i kojoj se može i treba verovati. Živimo u zemlji gde je umetnost preživeti i ostati normalan, naravno najveći deo odgovornosti snosimo sami, ali to nije ono što bih volela da čujem iz Vašeg ugla. Mislim da biste Vi mogli da uraditi jednu emisiju čija tema bi bila psihološki rat među običnim svetom putem zloupotrebe mobilnih telefona, elektronske pošte, šta ljudi sve preživljavaju i doživljavaju, i to sve, naravno, anonimno. S obzirom na to da sam žrtva takvih stvari, deset meseci preživljavam svojevrsnu torturu, moje zdravlje je uništeno, smršala sam 20 kg za dva meseca, infuzija svaki treći dan, ne mogu da obavljam svakodnevne obaveze, privatne i poslovne, a nemoćna sam da bilo šta uradim. Iako sam uredno prijavili policiji, njihov odgovor je da nema elemenata da oni reaguju, jer to, zaboga, nije ništa, a što je vama uništen život, zdravlje, posao, porodica, koga je to još briga. Sigurna sam da moj slučaj nije usamljen, da ih ima na hiljade, zna se kroz istoriju, šta se dešavalo ljudima koji su bili žrtve spletkarenja, intriga i manipulacije. Ukoliko i Vi smatrate da tema jeste aktuelna i da bi mogla da pomogne ljudima, iskreno se nadam da ćete joj posvetiti jednu emisiju. Po mom mišljenju Vi biste to najbolje uradili. Želim Vam sve najbolje u privatnom i poslovnom životu – Jelena Vasiljević, Beograd, 7. decembar 2008.

Čast mi je što mogu da Vas pozdravim. Vaše emisije su poučne za nas obične smrtnike. Kada god pogledam emisiju, osećam se bolje. Hvala Vam što postojite – Snežana, Kragujevac, 7. decembar 2008.

Kroz život nam prođu razni ljudi, tajna njihove vrednosti leži u tragovima koje ostavljaju u nama. Tek poneki su neizbrisivi. – Ilija Ilić, Prigrevica, Apatin, 24. novembar 2008.

Poštovana, hvala Vam za sjajne emisije koje nam pružate. Danas sam baš pričala sa koleginicom o slikama i setim se jedne Vaše emisije u kojoj ste snimali našeg slikara iz Beograda. Bavi se akvarelom i to slika prstima. Koleginica se takođe oduševila tom emisijom i tim slikama. – Jelena Manasijević-Labudović, Novi Sad, 24. novembar 2008.

Veoma rado gledam vašu emisiju kada god za to imam vremena. Zaista, svaka vam čast jer imate veoma interesantne goste, veoma zanimljive teme i rado prikazujete sva dešavanja za koje naša država nema vremena ili ne želi da ima.  Želim vam i dalje puno uspeha, puno zdravlja i sreće i samo tako nastavite. Hvala vam što mi ponekad ispunite subotnje popodne, jer, nažalost, ponekad i propustim vašu emisiju. Još jednom, sve najbolje – Ivona, Glatbrug kod Ciriha, 24. novembar 2008.

Kroz život nam prođu razni ljudi, tajna njihove vrednosti leži u tragovima koje ostavljaju u nama. Tek poneki su neizbrisivi. Vaš poštovalac – Ilija Ilić, Prigrevica, Apatin, 24. novembar 2008. 

Ja sam, zapravo, samo htela reći da ostajem bez komentara posle svake Vaše emisije.  Puno srdačnih pozdrava od gledateljke koja Vas prati svake subote – Biljana, Niš, 24. novembar 2008.

Kao i uvek – zanimljivo, dostojno pažnje, stručno da bi svaki drugi komentar bio suvišan. Bravo! – Slađana Petrović, Progar, 19. novembar 2008.

Obožavam vašu emisiju. Emisija vam je poučna i lepa. Samo mislim da jednu emisiju treba da posvetite životu današnjih tinejdžera, koliko se razlikuju od nekadašnjih – Milica Posarac, 17. novembar 2008.

Vi ste jedna otmena dama i svaka Vam čast na takvoj emisiji koja zaslužuje Oskara. Samo tako nastavite – Darko Mileksić, 15. novembar 2008.

Želim da Vam čestitam što ste postali ambasador UNFPA za 2009. godinu. Imate najbolju emisiju na RTS-u u Srbiji, samo nastavite tako, jer ste Vi najveći profesionalac u svom poslu. Divim vam se, poštujem i cenim to što posao radite s ljubavlju, veoma ste inteligentni, hrabri i harizmatični. Svu sreću Vam želim od srca. Puno toplih pozdrava – Sanja Ružić, Kragujevac, 11. novembar 2008.

Samo sam htela ovim putem da vas pohvalim i poželim vam da još dugo nastavite sa radom, da nam pružate divne reportaže… U vama kuca veliko srce za sve ljude, a retkost je to u današnje vreme. Pozdravljam vas i želim vam sve najbolje u životu i radu – Radmila, Novi Sad, 9. novembar 2008. 

Redovno gledam Vašu emisiju i, po mom skromnom mišljenju, jedna je od najvrednijih emisija koje se mogu videti na ovim prostorima. Posebno bih pohvalila raznovrsnost tema i gostiju, ali najviše Vašu hrabrost da postavite direktna i diskretna pitanja koja ponekad i ne prijaju Vašim sagovornicima, ali ih treba postaviti. Uostalom, Vi znate i koliko vredite kao novinar i koliko značite nama gledaocima. Želim Vam svu sreću u daljem radu – Danijela, 9. novembar 2008.

Želimo da Vam se zahvalimo na pozivu i gostovanju Tamare Šekularac, male slikarke. Bilo je zadovoljstvo gledati i slušati razgovor između Tamare i Vas, kao i male Mine, Tamarine mlađe sestre, koju ste iznenada pozvali u studio. Način na koji se ovaj razgovor razvijao i kako je tekao bio je neočekivan, ali Vaša četrnaestogodišnja sagovornica je veoma iskreno odgovorila na Vaša pitanja, ma koliko to surovo nekome zvučalo. Ona je, već sa jedanaest-dvanaest godina, zahvaljujući svom talentu i inteligenciji, na svojoj koži iskusila čuvene reči: "Dobrodošla u svet odraslih!" Zaključak je veoma jednostavan, a Tamara je toga već odavno svesna, naravno ne u onoj meri koliko smo mi kao roditelji ili pak Vi, ili ma ko u ovoj zamlji ko živi u zdravoj, stabilnoj i srećnoj porodici, a pri tom je uspešan i u karijeri, a to je – da je ovo zemlja Srbija i da se u njoj uspeh ne prašta. I kako Vi na kraju razgovora rekoste, u životu joj neće biti lako. Ali to je njen izbor, kao što smo i mi ili Vi odabrali način na koji ćemo živeti svoje živote. Srdačan pozdrav – Tamarini roditelji, mr. Jelena Ivanović Šekularac, dipl. inž. arh. i mr. Nenad Šekularac, dipl. inž. arh, 8. novembar 2008.

Vi ste jedna otmena dama i svaka Vam čast na takvoj emisiji koja samo Oskara zaslužuje. Samo tako nastavite! – Darko Mileksić, Ruma, 5. novembar 2008.

U moje ime kao i u ime moje porodice želim da Vam čestitam na prestižnoj nagradi koju ste dobili. Želimo da znate da u nama uvek imate dobre prijatelje koji ne zaboravljaju. Želimo Vam dobro zdravlje i svaki napredak – Mustafa Jusufspahić, generalni direktor Halal agencija Srbije, Beograd, 20. oktobar 2008.

Oduševljen sam svakom vašom emisijom: veoma poučne teme, zanimljivi gosti, reportaže, pogotovu one koje se rade u dijaspori. Svaka je unikat koji se utka u naša sećanja – Miloš Stojanović, Svilajnac, 17. oktobar 2008.

Ne mogu da verujem da ste uspeli da napravite tako kompleksnu emisiju sa toliko različitih sadržaja, od Romanovih, preko virtuoza na violini, bodi arta…  Pratiću Vaše emisije a svratiću i do sajta – Olivera, 4. oktobar 2008.

Zaista želim od srca da Vam zahvalim i da pohvalim sve Vaše emisije i sve što radite, jer se žena tako velike duše ne nalazi svuda. Iz Vaših emisija ja sam saznala mnogo toga novog. Sada imam 14 godina i pesnik sam u usponu. Bila sam na raznim takmičenjima, a za neke pesme inspiracija ste mi bili Vi. Hvala Vam zbog toga što radite, samo tako nastavite – Jelena Cupeljić, Sremska Mitrovica, 4. oktobar 2008.

Čast mi je i zadovoljstvo da mogu da vas pozdravim i da vam se zahvalim za sve ono što radite, i kao novinar i kao čovek. Svaki put posle vaše emisije imam osećaj da ima nade za lepše sutra za naš narod. Veliki pozdrav – Biljana, 3. oktobar 2008.

Vaši prilozi su prosto savršeni. Radoznalo iščekujem vaša pitanja koja su uvek tako direktna, prava, da skoro zbunjuju; a uvek na mestu. Čini mi se da u vašim emisijama nema ljudi "iza zavese", a da li bi bilo predstave da nema onih iza zavese? Hvala na sjajnim emisijama tokom više od dve decenije – Marica Nikolić, Novi Sad, 30. septembar 2008. 

Živim u porodici od čak sedam članova. Iako imam samo 13 godina, veoma sam ambiciozna i već razmišljam o svojoj budućnosti. Možda moji zahtevi i nisu tako skromni, ali želim dobar posao, jer u zemlji u kojoj se glavne rasprave vode oko političkih stranaka, ne tako bezbednih škola, nasilja u porodici, nedostatka novca – za normalan život ne može biti dovoljna samo prosečna plata.  U mojoj porodici ima dosta talentovane dece koju život šiba po nedužnim plećima, ali oni sve podnose sa neodoljivim osmehom na licu. Želim da svi oni koji uživaju u životu obrate pažnju na one koji imaju puno briga i nemaju krov nad glavom. Volela bih da se u nekoj banci otvori račun i da svi bogati ljudi daju priloge za osobe koje imaju preko petoro ili tačno petoro dece, a nemaju materijalnih mogućnosti za izdržavanje tolike porodice. Bilo bi dobro da se bez ikakvih papira taj novac preuzme, ali da zauzvrat deca naprave neku predstavicu u znak zahvalnosti, ali izvan očiju javnosti – Katić, Zemun, 29. septembar 2008.

Vaš sam obožavalac od tinejdžerskih dana, osamdesetih, kada sam kao samostalno-buntovno biće počeo da gledam vaše emisije. Želim da trajete onoliko koliko i vaše neprolazne emisije – Zoran D. Slavković, 29. septembar 2008.

Ovim putem želim da pohvalim Vaš dugogodišnji rad i Vašu savršenu emisiju, koju često gledam. Baš danas sam gledao reprizu Vaše emisije i prilog-intervju sa gospođom Katarinom Oksenberg. Osećao sam se predivno kada sam saznao da nas tako lepa, šarmantna, sposobna i pametna žena predstavlja u "belom svetu"! Voleo bih da još mnogo puta gledam Vašu emisiju i u njoj uspešne ljude srpskog porekla (kojih je, verujem, mnogo širom sveta), i makar za trenutak izađem iz svakodnevnice – Jugoslav-Filip Filipović,  29. septembar 2008.

Želela bih da pohvalim vašu emisiju. Uvek imate zanimljive goste i priloge i rado vas gledam, i ja ovde u Beogradu a i moji roditelji koji žive u Hrvatskoj. Hvala vam što pružate priliku ljudima da se dokažu – Aleksandra Petrović, 29. septembar 2008.

Hvala za divne emisije, pratim vas preko internata. Pošto radim po podne, ujutro pogledam RTS i vaše emisije mi ulepšaju dan u ovoj hladnoj Kanadi – Dragica Opačić, Kanada, 29. septembar 2008. 

Sa velikim zadovoljstvom gledam Vaše emisije, iako ne redovno. Sviđaju mi se zbog aktuelnosti, dinamike i zato što su vrlo "životne". Dirate u sve teme i velika dogadjanja, ali i u malog čoveka. Bravo i samo napred – Rozalija Matejić, Smederevska Palanka, 28. septembar 2008.

Vašu emisiju gledam kad god sam u mogućnosti, a kad je propustim znam da sam propustila mnogo. Vas veoma cenim, a pomalo sam i lično ponosna na Vaše emisije, jer sam po obrazovanju psiholog. Čula sam priču o mužu princeze Katarine, i to me je podstaklo da Vam pišem. Pre dva dana sam sa svojom 15-godišnjom ćerkom Anom putovala u Grac. Polagala je prijemni na Univerzitetu u Gracu – svira violončelo. Zimus je na takmičenju violončelista upoznala jednog od članova žirija, Tobijasa Stosieka, austrijskog violončelistu koji je oženjen našom pijanistkinjom Natašom Veljković. Stupili smo u kontakt sa njim kako bi Ana nastavila studije u njegovoj klasi u Gracu. On ne samo da odlično govori srpski jezik i da voli da provodi leta u Srbiji, već se trudi da našoj deci što više pomogne u Austriji. Od toga da nas je sačekao u Beču, da je pre prijemnog čuo Anu i pripremio je dajući joj sugestije, do toga da je u sekretarijatu Univerziteta pomogao da na nemačkom popunimo brojne formulare. Vaš današnji gost u emisiji reče: odakle ti žena, otuda si i ti. Srpska poslovica koja veoma važi i za supruga Nataše Veljković. Pozdravljam Vas i želim Vam mnogo lične sreće i uspehe u daljem radu – Đulica Nikolić Perčević, Trstenik, 27. septembar 2008.

Ovom porukom želimo da vam čestitamo na  dugogodišnjoj kreativnosti i harizmi koja se godinama ispoljava u svim vašim emisijama. Mišljenja smo da ste ubedljivo najbolji voditelj na našim prostorima. Veliki pozdrav – Dragana i Goran Dragana Zdero, Novi Sad, 23. septembar 2008. 

Oduševljena sam sa vašim pogledom na Beograd; sličan je mom – Ljubinka Brink, Holandija, 22. septembar 2008. 

Objektivnim sagledavanjem realne slike našeg društvenog života dolazim do saznanja da vaša novinarska dela, predstavljena u emisijama, pružaju ohrabrujuću sliku o postojanju trajnosti kvaliteta, nasuprot novinarskom i medijskom kvantitetu i stereotipu prisutnom u mnogim televizijskim sadržajima – Ivana Trifković, Beograd, 22. septembar 2008.

Želim da Vam se zahvalim što ste pročitali moje pismo! Istrajte nam još dugo, jer ste nam potrebni! Puno pozdrava – Marko Radojević, Kragujevac, 4. septembar 2008. 

Želim samo da vam se zahvalim što nam pružate mogućnost da vidimo neke velike ljude drugim očima, realnim očima. Tako ih mnogo bolje razumemo, manje ili više osuđujemo. Ali sve je to deo života. Sve najbolje u daljem radu. – Ivana Radulović, Senjski rudnik, 4. septembar 2008.

Moram Vam reći da me je Vaša emisija sa kreatorkom Ruškom oduševila. Zaista ste pravi profesionalac! Imala sam čast da uradim intervju sa Vama, u Vašoj emisiji. Tada sam shvatila koliko ste jaka i emotivna žena. – Bojana Stamenić, 23. avgust 2008.

Riječi su premale za ono što mislim o Vama. Puno sreće, zdravlja i zadovoljstva i daljem radu. – Ljilja, Kotor, 22. avgust 2008.

Mislim da su bilo koje reči hvale suvišne, tj. mislim da bih sedeo pred računarom satima prenoseći svoje oduševljenje Vama i Vašim emisijama. Mnoge Vaše emisije su me naterale da razmišljam drugačije o svetu oko nas, kao i o ljudima koji nas okružuju. Neke su me zaprepastile, neke skoro rasplakale, neke oduševile Vašom darovitošću i novinarskom snalažljivošću, neke Vašom kreativnošću i energijom kojoj nema kraja. Hvala Vam puno! – Marko Radojević, Kragujevac, 19. avgust 2008.

U Beogradu sam već 25 godina i kad sam prvi put gledala Vašu emisiju, postali ste moj idol. Obično je mladima idol neki glumac ili pevač, a ja sam poželela da imam ćerku kao što ste Vi, sa puno pouzdanja, smelosti i mudru na svakom koraku. Majka sam troje dece koja kad počne Vaša emisija, u glas viču: “Nemoj da propustiš da gledaš prijateljicu”. Veliki pozdrav –  Vesna Božović, Beograd, 14. avgust 2008.

Malo je reći da sam fascinirana Vašim emisijama, još više fascinirana Vama kao ličnošću. – Vukica Mitić, Beograd, 31. jul 2008.

Hvala vam za sve emisije koje sam sa radošću gledala i u njima uživala. Volela bih da su vam emisije duže, jer sam u svakoj od njih nešto naučila i našla utehu u vašim dobronamernim savetima. Puno Vas pozdravljam i želim puno uspeha u daljem radu. – Desanka Ružić, Pančevo, 20. jul 2008.      

Oduvek me fascinirao vaš stil, način na koji radite svoj posao, entuzijazam i energija koju ulažete. Za primer je svaki vaš intervju, vaša pojava i odnos prema gostu. Jednostavno ste me oduvek impresionirali – Goce Despotovski, Skoplje, Makedonija, 12. jul 2008.       

Zahvaljujem se na izuzetno afirmativnom prilogu u vezi sa izložbom "Narodno graditeljstvo – spomenik kulture danas" na Savskom šetalištu na Kalemegdanu, jer je svako pojavljivanje u Vašoj emisiji privilegija koja nesumnjivo podiže nivo onoga o čemu izveštavate. S poštovanjem – Nada Živković, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, 8. jul 2008.

Ovu priliku koristim da izrazim svoj lični stav o vašem radu, s obzirom na to da dugi niz godina pratim vas i vaš rad na polju novinarstva. Mislim da ste jedna od retkih, ako ne i jedina osoba, koja svoj posao obavlja na profesionalan način, vrlo objektivno i vaši intervjui uvek su zanimljivi i u svakom probude interesovanja za neka dalja istraživanja i učenja. Mnoga mesta sam najpre otkrila preko Vas, a posle sam imala i sama prilike da neka obiđem, što u Evropi, što u Americi. Vaše priče uvek uspeju da povuku na neka nova mesta i želim vam da to i dalje činite, kako za mene, tako i za sve one koji to isto misle i osećaju, ali neće naći vremena da vam se jave. Vi ste sposobna žena sa neiscrpnom energijom koju nesebično delite sa nama. Zato vam veliko hvala i puno volje i želje za rad sa nekim novim ljudima, koji čekaju na vas – Sanja Rastović, Sombor, 8. jul 2008.

Ponovo sam se oduševio temama koje ste prikazali u svojoj TV emisiji. Veoma su delovale na mene, kao gledaoca, sve te raznovrsne istinitosti o mladim talentima iz Srbije i njihovim načinima da se izbore za bolju budućnost. Zaista nisam uvek u prilici da u vreme emitovanja Vaših emisija budem u mogućnosti da ih gledam, pa sam evo danas odlučio da u kompjuteru memorišem RTS TV link, preko kog ću moći ubuduće, nadam se, da pogledam Vaše emisije preko interneta u vreme kada to meni bude odgovaralo. Lep pozdrav – grof Tom McBAYIC, Keln i Beograd, 7. jul 2008.

I ove, kao i prethodne godine, želim da Vam uputim sve čestitke na još jednoj uspešno završenoj sezoni. Bilo je zaista odličnih emisija, dobrih sagovornika, nezaboravnih snimaka iz sveta. Emisije "Ekskluzivno" nadmašile su sve dosadašnje, neke su emitovane u pravo vreme. Ko je želeo, dosta toga je mogao da nauči. Eksluzivni intervju sa gospođom Bajloni na mene je ostavio najjači utisak. Kažu, uvek treba nadmašivati samog sebe. Stoga Vam ja želim da u sledećoj sezoni to i učinite, ako je to moguće, jer Vi ste odavno postigli ono o čemu drugi mogu samo da razmišljaju – Boban, 7. jul 2008.

Često gledam Vašu emisiju, i svaki put se sve više i više oduševljavam. Vaša emisija me fascinira i ulepšava mi dan. Voleo bih i da svakim danom idu Vaše emisije i nikada ne bi bilo dosadno gledati ih. Veliki pozdrav, mnogo zdravlja od Gospoda i još mnoga lepih emisija – Vlada Vuković, Knjaževac, 7. jul 2008.

Drago mi je što postoji takva osoba kao što ste Vi, mislim da ste jedindtveni. Ne gledam redovno Vaše emisije, ali kada ih gledam, to radim sa velikim uživanjem. Želim Vam svako dobro i puno sreće u životu – Daca, Rusko Selo, 7. jul 2008.

S nestrpljenjem očekujem svaku Vašu emisiju i gledam je sa velikim interesovanjem. Divim se Vašem novinarskom umjeću i znanju stranih jezika. U Vašim emisijama je sve dobro, ali najviše volim Vaša putovanja i razgovore sa mladim uspješnim ljudima. Mnogo vas voli i pozdravlja – Zorica, 6. jul 2008.

Gledajući Vašu poslednju emisiju, dve rečenice odjeknule su u meni: "Umetnicima je tako teško da se probiju" i "Teško je ne pripadati nigde" – Milena Tomašević, 5. jul 2008.

Posle odgledane svake Vaše emisije, ja sam pod utiskom. Osećam da zaslužujete baš i ovo moje pismo u kojem Vam opet kažem da Vi pravite razliku i ostavljate trag, ne samo u ovom vremenu u kojem smo trenutno već trag koji će postojati sve dok bude bilo ove naše planete. Hvala Vam na trudu i radu – Vesna Novičić, Smederevska Palanka, 5. jul 2008.

Divim se vašoj energiji, upornosti, rezultatima vašeg rada. Kad mi je teško, kad posustanem, pomisao na vašu snagu i optimizam me hrabre – Dubravka, Smederevo, 5. jul 2008.

Cenim i poštujem vaš doprinos našem novinarstvu. Blago nama sa vama – prof. Radmila Radovanović, Pančevo, 5. jul 2008.

Vi jedini privlačite pažnju svim gledaocima emisijom i temama. Drago mi je što nakon toliko godina mogu opet da Vas vidim na malim ekranima. Želim Vam puno uspjeha u životu i radu. Srdačan pozdrav iz tople Makedonije – Igor Jovanovski, 29. jun 2008.

Nekako se uvek nađem pored TV-a kad idu Tvoje emisije, tako da mogu reći da prilično redovno pratim Tvoj rad i tu imam samo reči hvale i divljenja. Neka Te Bog poživi i da nam još dugo praviš omiljene emisije. Hvala Ti beskrajno za veliku pomoć koju si pružila mnogima i želim Ti veliki uspeh u daljem radu. Tvoj odani poštovalac – Slobodan Petković, Cirih, 28. jun 2008.

Još pre izvesnog vremena počeh gledati Vašu emisiju. Ja sam tinejdžer i emisije tog tipa me uopšte ne privlače, ali, eto, Vaša je nekako uspela. Može se reći da mi se sviđate kao novinar – Una, 23. jun 2008.

Nedavno sam Vam pisao o problemu hepatitisa C u Srbiji i u svetu, kao i o odnosu našeg društva prema obolelima, među kojima sam i ja. Hvala Vam veliko što ste u emisiji odvojili vremena da ukažete javnosti na bolest 21. veka. Nama obolelima je mnogo značilo to što ste uradili, jer je to bio najduži prilog o ovoj opakoj bolesti na našim medijima. Puno Vam hvala i budite dobro. Želim Vam sve najlepše – Nikola Paunović, Užice, 23. jun 2008.

Vi ste neverovatna žena, a činjenica da ste svesni svoje energije i to što je koristite u dobre svrhe čini Vas zaista posebnom. Za Vas znam odavno, ali redovno pratim Vaše emisije na RTS-u od prošle godine i svaki put osetim neverovatnu radost što u našoj zemlji postoji osoba kao što ste Vi. Znate šta želite i sve što uradite ne može da bude loše jer bez straha idete u pravcu onoga što osećate, pa je samim tim sve što Vi stvorite ono pravo, iskreno, suština, jer iskreno verujete u sve što radite. Motivišete ljude da čine dobra dela. Hvala Vam što postojite kao primer koji vredi poštovati. Želim Vam sve najbolje jer to zaista zaslužujete. Uživam dok Vas slušam i želim Vam sreću i zdravlje. Hvala Vam – Vesna Novičić, Smederevska Palanka, 14. jun 2008.

Draga mnogo i odavno poštovana Miro, još uvek imam suze u očima i radost u srcu zbog prvenstveno Vašeg uspeha da mladi slepi čovek i njegova izmučena majka konačno dobiju krov nad glavom. Želim im mnogo lepih trenutaka u toku života. Time se potvrđuje da u ovom svetu ima još mnogo, mnogo ljudi koji imaju dušu. Pozdravljam Vas, želim Vam dobro zdravlje i životnu radost – dr Radmila D. Odalović, specijalista pulmolog u penziji, Beograd, 7. jun 2008.

Moja je jedina želja da vam izrazim duboko divljenje za vašu požrtvovanost, humanost i čini mi se nesebičnu ljubav prema ostatku sveta. Danas sam čula u vašoj emisiji da ste nekada bili stjuardesa i još ste mi draži zbog toga, jer sam i ja svoju karijeru stjuardese prekinula pre godinu dana, doduše, brodske stjuardese. Veliki pozdrav – Danijela Bizić, Pančevo, 7. jun 2008.

Dugo, dugo hoću da Vam pišem da ste divni, pozitivni, hrabri, čvrsto na zemlji i da iz Vaše emisije akumuliram pozitivnu energiju. Ukoliko Vam znači, imate moju podršku u svemu što radite – Aleksandra Lazarević, Bijeljina, RS, BiH, 7. jun 2008.

Želim da vam iskažem divljenje. Vaš rad i teme koje obrađujete za mene su one prave i osećam njihovu mističnost. To je ono što sam uvek želela. Puno vas poštujem – Ljiljana Medić, Srbobran, Vojvodina, 6. jun 2008.

Profesionalizam se sve ređe sreće u današnje vreme, ali to se svakako ne odnosi na Vas. Hvala Vam za svako ulepšano subotnje popodne – Marina Velikić,  Krnješevci, 1. jun 2008.

Hvala Vam u ime svih umetnika koji su morali da napuste zemlju na Vašim odličnim emisijama! One jedine čuvaju kulturni duh Srbije. S poštovanjem – akademski slikar Goran V. Stojiljković, Portoheli, Grčka, 30. maj 2008.

Hoću da vam kažem da zovem ličnom srećom to što živim u vreme kada pada vaš rad i delovanje na RTS-u. Vaši prilozi i akcije su tim pre vredniji što dolaze od osobe koja je moj, srpski narod, njegovu kulturu, mane i nedostatke, prihvatila i pored toga što vodi poreklo iz drugog, jedinstvenog naroda na ovom svetu – Želimir Branović, Beograd, 10. maj 2008.

Sretna sam što postoji osoba kao što ste vi. Prilozi o Japanu me dovedu do suza, jer mi je životna želja da doživim makar i deo koji ste vi doživeli tamo. Svaka vaša emisija me uvek potrese, jer vam se divim, dobijete ono što i tražite od gostiju. Puno sreće u radu, a i zdravlja, želi vam vaša verna gledateljka – Lidija Ambrišak, Petrovaradin, 27. april 2008..

Hvala za prijatne trenutke provedene uz Vašu emisiju. Smireno, kulturno, kompletno, odlično. Mnogima biste mogli vodoti tečaj, prvo lepog ponašanja i kulture vođenja emisije, oblačenja i držanja pred kamerom, izgovora i akcentiranja reči – Stevo Šukunda, Koper, 22. april 2008.

Kao i uvek, sa neverovatnom lakoćom izražavanja i zadovoljnim osmehom na licu završavate svaku do srži interesantnu emisiju. Upravo sam odgledala reprizu vaše emisije i još jednom kažem: "Bravo" Kao, nadam se, budući student novinarstva – želim da na pitanje ko mi je uzor izgovorim vaše ime. – Maja Nenezić, Niš, 14. april 2008.

Poštovana Miro, pozdravljam Vas i Vašu emisiju sa fenomenalnim prilozima i još boljim autorom i voditeljem. Oduševljava me Vaš pristup; na izuzetno kulturan način pokušavate da dobijete i izvučete svaku informaciju za gledaoce. Što se tiče Vašeg priloga o antikvarnicama, naš odgovor na Vaše pitanje o neobičnom predmetu glasi: to je štap za kačenje i skidanje slika sa zida, ili eventualno za visoko okačene predmete, aufingere i sl. Veliki pozdrav – Ivana Lepojević, Beograd, 7. april 2008.

Gledala sam Vašu emisiju u subotu 1. marta 2008, gde mi se dopao Vaš intervju, kao i Vaša gošća. Nisam ranije pratila Vaše emisije, ali od sada sigurno hoću. Trebalo bi da imamo više takvih novinara kao što ste Vi i Vaša sagovornica iz prethodne emisije. Oduševila me je priča gošće, ali smatram da i Vi imate interesantnu priču iz svog života i posla. Neki dobar novinar sa Vama treba da napravi takav intervju. Smatram da bi ta emisija bila jednako ineresantna. Ja Vas se sećam od emisija "Beogradska hronika". Prošli ste mnogo, uradili dosta emisija, obišli puno zemalja, upoznali različite ljude. – Vesna Lazović, Beograd, 4. mart 2008.

Pre svega želim da pohvalim vaš rad, jer je u našoj zemlji malo profesionalaca kao što ste vi. Pratim vaše emisije kada mi obaveze prema školi to dozvole, i mislim da samo vaše emisije mogu da pomognu čoveku da prebrodi brodolom u životu. Doskora nisam znao da se bavite i humanitarnim radom, što me je jako obradovalo. Već duže vreme razmišljam da u svom gradu sprovedem neku humanitarnu akciju. Nažalost, to nije moguće. O tome razmišljamo moja drugarica i ja, ali ne nailazimo na podršku. Kao budući student biologije u Beogradu, planiram da osnujem humanitarnu organizaciju. Ovom porukom želim da vam poželim još uspeha u radu – s poštovanjem, Miloš Savić, Vrnjačka Banja, 28. februar 2008.

Gledala sam puno puta vašu emisiju i oduševljena sam. Želela bih da kažem da je emisija o Nemanji Stamboliji bila veoma lepa, iako potresna. Kao i što slutite, njegova smrt je šokirala naš grad. I danas ga se mnogi sete uz njegove omiljene pesme, filmove, rečenice. Lično ga nisam dovoljno poznavala, ali znam jedno: on je bio dobar čovek, koji je krivicom bezdušnika izgubio svoj život, tek kad ga je počeo stvarati. Danas mu je rođendan… Htela sam reći da ste tom emisijom na dobar način pomogli mnogima i upozorili na takva ponašanja koja su Nemanju odvela u smrt. Ovde u Apatinu se u poslednje vreme desilo puno toga lošeg, od dečije pornografije do saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodima. Molim vas da podsetite javnost da takva razuzdana ponašanja nikome ne čine dobro, naprotiv. Iako sam mlada, tek tinejdžerka, ne podnosim nepravdu i bol drugih. Volela bih da i ja na neki način mogu pomoći, ali nisam sigurna da li je to moguće. Niko ne zna kako je zapravo ovde ljudima i deci. Osude se nepravedno nižu. Moja želja je da budem novinarka. Kad bi neko dozvolio da slobodno nešto napišem, pisala bih o svojim sugrađanima i vršnjacima koje "prozivaju" po novinama, podsetila bih ljude na to koliko je težak život pojedinaca i zašto omladina čini stvari koje škode. – Nataša Kondić, Apatin, 27. februar 2008.

Želim da Vam čestitam na sizifovskoj upornosti i donžuanskoj istrajnosti. Svakako da se između Vašeg imena i ekskluzivnosti može povući znak jednakosti. Toliko dobrih priloga koncentrisanih u sat vremana, Vi oslobođeni svake novinarske i ljudske sujete, gotovo štreberski pripremljeni za svakog sagovornika, pravi raritet na našoj televiziji. Svako dobro. Nadam se da ću Vas još dugo gledati i pratiti sve ono što možda nikada ne bih video, čuo, osetio da nije Vas – s poštovanjem, Dejan Trajković, Levosoje, Bujanovac, 19. februar 2008.

Poslije pet godina, ponovno gledam RTS i iznenađen sam da se niste nimalo promijenili u izgledu. – Jusuf Hećimović, Šibenik, Hrvatska, 16. februar 2008.

Bila je nedelja. Slušam vas i uživam. Moj suprug ulazi u sobu i želi da postavim sto za nedeljni ručak. Predlažem da to pomerimo posle emisije. Nije pristao. Isključujem TV. Moja porodica je bila zadovoljna, a da li sam i ja? – s poštovanjem, Božana Despotović, Beograd, 15. februar 2008.

Čestitam na uvek kvalitetnom radu! – Mirjana Gvozdenović, Beograd, 9. februar

Veliko je zadovoljstvo videti princa Mihaila Romanova, čoveka plemenite ne samo krvi nego i duha. Vi postavljate standard (etalon), bez kojeg bismo ostali uskraćeni. Čestitke!  – Nenad Perić, Beograd, 2. februar 2008.

Ja sam Jelena Jovanović, imam 26 godina i po struci sam diplomirani pravnik. U skladu sa konkursom za stipendije Vlade Maroka, objavljenom na sajtu Ministarstva prosvete, aplicirala sam za master studije (oblast – ljudska prava) na državnim univerzitetima u Maroku. Kompletnu dokumentaciju na francuskom jeziku podnela sam 30. jula Ministarstvu prosvete. Krajem septembra, kontaktirala sam više puta gđu Branku Zečević, zaposlenu u MP, kojoj sam lično predala kompletnu dokumentaciju. Posle svakog mog poziva, dobijala sam uvek istu informaciju – odgovora još uvek nema. Takođe mi je rečeno da je MP u kompletnoj proceduri samo poštar, tačnije, oni primaju dokumentaciju i prosleđuju je dalje Ministrastvu spoljnih poslova, a MSP Ambasadi Maroka, uz navođenje da se dešavalo da neke zemlje koje raspisuju konkurs za dodelu stipendija nikada ne dostave odgovor kandidatima. Zatražila sam odgovor preko Ambasade Maroka. Posle izvesnog vremena, Ambasada Maroka me je telefonskim putem obavestila da je razmatranje moje aplikacije u toku i da treba da budem strpljiva, jer je procedura dobijanja stipendije za master studije komplikovana. Kontaktirala sam gđu Veru Necevsku iz MSP koja je o svemu ovome obavestila Ambasadu Srbije u Rabatu (postoje pismeni izveštaji o svemu ovome u MSP). Ambasada Maroka mi je 23. novembra telefonskim putem saopštila da sam primljena na master studije iz željene oblasti na Pravnom fakultetu u Marakesu i da treba da sačekam pismenu potvrdu koju marokanska agencija (preko koje Vlada Maroka dodeljuje stipendije) treba da dostavi Ambasadi Maroka u Beogradu u roku od 7 dana. Ponovo si me kontaktirali 18. decembra i saopštili da je stigao poziv da se što pre pojavim u Marakesu na već pomenutom fakultetu radi predstavljanja. To je praktično značilo da ja nisam primljena na fakultet, već sam samo pozvana na razgovor na kome će biti odlučeno da li sam primljena ili ne. Niko mi ništa nije garantovao. Ako budem primljena, dobiću stipendiju i ostati, u suprotnom, moram se vratiti. S obzirom na činjenicu da sam to jako želela i dugo se borila za sve to, odlučila sam da rizikujem i otputujem u Marakes. Zbog novogodišnjih praznika, sve avionske karte po regularnoj ceni bile su rasprodate. Prvi termin za koji sam mogla da kupim kartu je bio 11. januar i o tome sam obavestila Ambasadu Maroka. Od njih sam dobila informaciju da je to prekasno i da ja moram da otputujem ranije. Ministar savetnik u Marokanskoj ambasadi je kontaktirao Fakultet u Marakesu i oni su mu saopštili da ja moram što hitnije da dođem, jer su predavanja na master studijama krenula 7. novembra. Mesecima ne dostavljuju odgovor, a onda odjednom ja moram što hitnije da stignem. Uz muke i sreću, uspela sam da kupim avionsku kartu za 31. decembar. Razgovor na fakultetu mi je bio zakazan za 2. januar. Nisam bila u mogućnosti da sama rezervišem hotel, ni preko turističkih agencija ni preko interneta, sve je bilo prebukirano. Gđa Vera Necevska je kontaktirala Ambasadu Srbije u Rabatu i zamolila ih da mi rezervišu neki pristojan hotel od 31. januara do 2. januara, što su i učinili. Podrazumevalo se da troškove hotela plaćam sama. Po dolasku na aerodrom u Marakesu, pasoška kontrola me je zadržala. Zbog činjenice da imam srpski pasoš, putujem sama i nemam rezervaciju hotela kod sebe, bili su ubeđeni da sam žrtva trgovine ljudima i bilo ih je jako teško ubediti u suprotno. Od stresa sam dobila visoku temperaturu. Jako iscrpljena, otišla sam 2. januara na fakultet. Razgovor je bio čista formalnost, posle pitanja zašto ljudska prava i zašto Maroko i mog odgovora, saopštili su mi da sam primljena, o čemu sam dobila i pismenu potvrdu. Od dekana sam zatražila pomoć oko smeštaja u studentski dom, na koji sam po raspisanom konkursu imala pravo. Kontaktirao je sve studentske domove u Marakesu i obavestio me da ni u jednom domu nema mesta za mene, sve je puno i da je trebalo da dođem dosta ranije. Smeštaj u domove vrši se do kraja oktobra. Ponudila sam se da platim sobu. Posle 10 minuta, pronađena mi je soba u najboljem studentskom domu po ceni od 100 evra mesečno (mesečna stipendija koju bih primala iznosi oko 75 evra mesečno). Pristala sam, platila sam sobu i uselila se u dom 3. januara. Tog popodneva kontaktirala sam gđu Ninu Veličkovic (sekretar Ambasade Srbije) da se raspitam u vezi sa obavezama oko dobijanja dozvole i stipendije. Saopštila mi je da treba 4. januara da dođem u Rabat u ambasadu, što sam i učinila. Sa sekretaricom naše ambasade otišla sam u marokansku agenciju, gde su mi saopštili da moja dozvola još nije spremna, da treba da dođem za nekoliko dana i da su oni o tome izvestili gđu Ninu. Takođe, u marokanskoj agenciji su mi postavili pitanje gde sam ja dosad i zašto nisam došla još u novembru. I ovaj uzaludni put u Rabat bio je o mom trošku. Vratila sam se u Marakes i 7. januara krenula na predavanja prema rasporedu koji mi je dao dekan. Za 10 dana nisam uspela da odslušam nijedno predavanje, niti da nađem ijednog profesora. Svi moji profesori bilisu odsutni svakog dana. Dekan i sekretar su me svakog dana ubeđivali da će sutradan sigurno biti predavanja. Na kraju se navodno ispostavilo da će predavanja početi tek 25. januara. S obzirom na činjenicu da ja nisam znala da li ću biti primljena ili ne, morala sam da kupim povratnu kartu, tako da sam imala let za Beograd 18. januara. Pokušala sam tu kartu da pomerim za kasniji datum, ali nije bilo moguće. Opet sam morala da biram. Imala sam opciju da mi propadne karte i ostanem da čekam da počnu predavanja na fakultetu na kome svi lažu, od studenata do dekana, ili da se vratim. O svemu što mi se događa obavestila sam ambasadora Srbije, koji nije pokazao da ga na bilo koji način zanima moja situacija. U takvim okolnostima, jedina odluka koju sam mogla da donesem jeste da se vratim u Beograd. S obzirom na to da je konkurs raspisan na osnovu međunarodnog sporazuma, smatram da nije smelo da se dogodi da budem prepuštena sama sebi i doživim sve ovo. Osnovni razlog zašto se vama obraćam leži u činjenici da ja želim da sprečim da se ovako nešto dogodi još nekome. Pokušavam da nađem način da sve one koji bi u budućnosti želeli da konkurišu za ovu stipendiju informišem da su sva konkursom garantovana prava kandidatu koji ispuni uslove i bude primljen – jedna velika laž. S poštovanjem – Jelena Jovanović, 27. januar 2008.

Iako veoma mali broj naših vršnjaka (tinejdžera) gleda Vašu emisiju, bar naših drugova i drugarica, mi redovno uživamo u jako zanimljivim intervjuima i pričama, a naročito smo oduševljene načinom na koji sve to interpretirate, veoma profesionalno, a dovoljno opušteno da Vas izdvoji od ostalih novinara. Samo tako nastavite. Veliki pozdrav – Jelena i Marija, 27. januar 2008.

Vi uvek gađate pravo u metu! Bravo! U opštoj euforiji oko danas završenog AO u tenisu, bilo je mnogo, mnogo priloga, emisija, divljenja, hvalospeva, a onda sam u jučerašnjem izdanju vaše emisije odgledao prilog o tome koji ste napravili. Kako uvek u jednom minutu sažmete srž stvari?! Iskreno divljenje i veliki pozdrav. – Vladimir, Beograd, 27. januar 2008.

Želim da Vam čestitam na odličnom dugogodišnjem radu i energiji koju ulažete u svoju emisiju. Imam 22 godine i nikako mi nije monotono gledati Vas. Posebno sam zadovoljan što Vaša emisija ne poznaje granice, kulturno motiviše i uliva nadu da će srpska društvena svest konačno dostići novi nivo. Želim da nastavite sa radom kao i do sada, ne posustajte i borite se. Zaista je šteta što takva blaga kao što ste Vi ne cenimo dovoljno, ali ste na pravom putu da nas naučite. Puno sreće u daljem radu, kao i u privatnom životu – Miloš, Kragujevac, 27. januar 2008.

Već duže vrijeme pratim vašu emisiju na RTS 1. Teme su raznovrsne i interesantne. – Nikola Kojić, Novi Sad, 27. januar 2008.

Trenutno sam osmi razred i sad je vreme kada treba odlučivati o daljem životu, tj. šta dalje upisati. Volela bih da budem kao vi, jer ste mi idol. Dok su moje drugarice gledale crtane filmove i razne španske i meksičke serije, ja sam vas gledala i veoma vam se divila. I dalje sanjam da budem makar mali deo kao vi – Marija Stojković, Paraćin, 27. januar 2008.

Želim da vam se zahvalim na emisijama posvećenim zdravlju. Zaista Je zdravlje najbitnije. Pozdrav – Ljilja Todorović, Beograd, 26. januar 2008.

To je ona

Novinarka kao stotinu drugih
ali nije baš tako
posebna je u mnogo čemu
ovako ili onako.

Nije baš zabavna
ali nekako pleni
ili se tako čini samo meni.

Ponekad zna i dosadna biti
a ipak njene emisije
ne mogu preskočiti.

Dok nas tako vodi
s kraja na kraj sveta
kad me nešto zainteresuje
i mislim da ću saznati više
Mira mi uskrati to
namjerno ili slučajno.

I biografija njena za mene je tajna
namjerno ili slučajno
sve je nekako drugačije
dosadna su često pitanja njena
na koje odgovore sama daje,
ali je zato čarobno prisna
pa zato nije obična.

Kao da je nečim očarana
njene emisije su ipak samo njena tajna.

Pjesma je posvećena Miri Adanji-Polak, želim joj sve uspjehe ovog sveta. Pozdrav – Nena Marijan, Island, 23. januar 2008.

Rado gledam vašu emisiju na satelitu. Emisija je i poučna i zanimljiva. Rado bih volio da posjetite i Hrvatsku, jer vrijeme je da i odavde poćmete obrađivati zanimljivosti. Pozdrav – Ivan Zec, Dubrovnik, 4. januar 2008.

Lakše ćete pratiti šta radim i emisije koje želite da pogledate ako preuzmete aplikaciju za Android i iPhone.

0 komentara na “Vaša pisma iz 2008. godine”

  1. Oduševljen sam Vašim radom u novinarstvu i na polju humanizma. Kamo sreće da je više takvih kao što ste Vi. Sada su najviše potrebni humanisti i novinari Vašeg ranga, a ne poltroni i ljudi koji okreću teme i interesovanja prema diktatu političara i trenutnih situacija.

    Odgovori

Ostavite komentar