Od Adama sam naučila da budem strpljiva

Najlepša teniserka sveta prvi put otvoreno govori o svom ljubavnom životu i otkriva zašto posebno voli Australiju i kako je smislila taktiku kojom će se brzo vratiti u sam vrh svetskog tenisa.

S najlepšom i jednom od najboljih teniserki sveta, Anom Ivanović, srela sam se u hotelu "Zira", gde ona uvek svrati kad je u Beogradu, da bi pozdravila ljude koji su joj pomogli u karijeri. U Beograd je došla s Gavinom Versijem, koji vodi raučuna i o njenim nastupima i komunikaciji s medijima. Nasmejana i prelepa, spremno seda na stolicu da sačeka novinare. Na momenat, učinilo mi se kao da je porasla, da je još lepša. Svetska štampa za njom uzdiše, a posebno je prate u stopu od kada je obelodanila svoju vezu s Adamom Skotom, australijskim golferom.

Koliko na vas utiče zaokupljenost nekim, koliko oduzima energije kada nekoga volite i kada o nekom razmišljate?

– To što nekog volite uopšte ne oduzima energiju. Naprotiv, daje dodatnu energiju i podsticaj, motivaciju i inspiraciju. Mislim da svako u svom životu mora da ima taj balans, tj. mora da ima prijatno okruženje, i u porodici i među prijateljima, da ima momka ili devojku. Često su to stvari koje ispunjavaju.

Kakav je mladić s kojim ste? Kako on izgleda? Da li vas razume, ipak su to različite kulture? Kako ste se upoznali?

– Volim Australiju i već pet-šest godina idem tamo ranije da se pripremim, imam tamo i rodbinu, tako da sam ove godine više vremena provela tamo i zaista je bilo lepo i super se slažemo, stvarno. I on je profesionalni sportista, pa se razumemo. Njegov sport je dosta različit, to je mentalna igra možda više nego u tenisu. Mnogo sam od njega naučila. Najpre da budem strpljiva, jer oni moraju da budu strplji, a to meni fali dok sam na terenu. Ja želim sve odmah, odjednom, i da sve bude savršeno. Naučila sam da je za neke stvari potrebno vreme i strpljenje.

Da li on zna odakle vi dolazite? Je li video na karti gde smo mi?

– Kako da ne.

Kada ste upoznali, da li ste odmah nešto osetili?

– Bila je to privlačnost na prvi pogled, a zaista treba vremena da nekoga upoznaš mnogo bolje. Ali super se slažemo i pokušavamo da iskoristimo svaki trenutak da budemo zajedno. Ipak, i ja i on imamo karijeru do koje nam je mnogo stalo, mladi smo i to je naš prioritet. Naravno, pokušavamo da nađemo vremena za viđanje. To vreme koje provodimo zajedno mnogo cenimo i zaista nam je lepo.

Da li si razmišljala o tome da se jednog dana udaš i da budeš daleko od kuće?

– Ne, još je rano da razmišljam o tome. Sad nam je lepo i nikad se ne zna gde će nas život odvesti. Trenutno uživam i to mi najviše znači.

Jesi li upoznala njegove roditelje?

– Sada kada sam bila u Australiji provela sam malo vremena s njima.

A jesu li tvoji roditelji upoznali njega?

– Jesu.

Šta su kazali kada su ga upoznali?

– Za roditelje nikad niko nije dovoljno dobar, ali dopao im se.

Ja se rastužim kada ljudi stalno očekuju od nekoga da bude u maksimumu. Je l’ to veliko opterećenje? Iskreno mi reci, mediji nisu nežni…

– Zaista postoji pritisak, jer mnogo ljudi nas gleda samo kad se takmičimo, a ne znaju šta se dešava "iza scene". Da li možda imamo neke trenere ili kondicione trenere koji nam ne odgovaraju ili nismo u formi. Svakome se desi da ima loš dan. Kod ljudi koji svakodnevno idu u kancelariju to se možda ne primećuje toliko, ali mi moramo da igramo pred hiljadaima ljudi i onda to stvara veći pritisak. Pritisak medija smeta, ma koliko se trudila da ne čitam i da me to ne dotiče, ali opet to ponekad stigne do mene, pa sama sebi stvaram pritisak.

Do li nekad pomisiliš: baš nisu fer i ne razumeju kako mi je?

– Ume to da zaboli.

Meni je uvek fascinantno kako izdržite onoliko dugo na terenu.

– Godine su iza nas, mnogo i rada treninga. Ove godine mnogo više uživam na terenu i bolje se osećam nego prošle godine, mislim da sam bila pretrenirana. Ali to sam promenila. Više smo se fokusirali na kvalietniji rad. Manje vremena na terenu, a više za oporavak i masaže, istezanje. Zato sada imam ponovo želju za borbom i takmičenjem. Dosta mi je razočaranja koje sam imala na teniskom terenu, ali su me ona ojačala i naterala da sazrim i da neke stvari gledam drugačije, jer do tada je sve bilo u usponu u mojoj karijeri. Uvek sam osvajala nove titule i dobijala.

Ja mislim da ćete vi dugo trajati. Uvek se iza zastoja ide napred. Federer je veliki izuzetak?

– Jeste. Federer je druga sorta.

Šta je to?

– Zaista ne znam. Mislim da je to spoj više stvari. Mnogo sam pričala i s teniserima. Oni drugačije prilaze radu i takmičenju nego žene. Žene emotivno prilaze tome i skoro sve se svodi na to da moram da treniram pet-šest sati dnevno i neću moći da odigram najbolje što mogu, dok muškarci treniraju sat-dva ili tri, a ostatak vremena provode družeći se ili rade neke druge stvari, nešto što njih zanima. Kod žena nema mnogo druženja i zato mislim da žene ranije prekidaju s karijerom jer dođe do prezasićenja. I to želim da promenim, da nađem vremena i za prijatelje i za porodicu. Pokušavam da nađem zadovoljstvo u malim stvarima, da odem do bioskopa, u pozoriite, zaista volim da odem u grad, u šoping, volim da čitam, da gledam filmove.

(Mira Adanja-Polak, “Puls”, 9. februar 2010)

Lakše ćete pratiti šta radim i emisije koje želite da pogledate ako preuzmete aplikaciju za Android i iPhone.

3 komentara na “Od Adama sam naučila da budem strpljiva”

  1. Dok sam čitala ovaj tekst, imala sam utisak kao da razgovaram sa Anom. Pitanja su ista koja bih joj i sama postavila. Profesionalni odnos autora uobličen je u obična ljudska pitanja radoznalog sagovornika, što daje osećaj kao da ste i sami sagovornik.
    Perfekcija je u jednostavosti. Bravo, draga Miro!

    Odgovori

Ostavite komentar