Civili ispituju vojnika

Najprotivrečniija ličnost Reganove administracije je Aleksander Hejg, vojnik-general. Bio je blizak saradnik trojice predsednika, a iza sebe ima trideset pet godina službe "za domovinu". Jedan je od deset generala američke vojske koji su se probili u vrhove vlasti, i pripada konzervativnim republikancima.

Jednog ponedeljka u januaru, Hejg, novi ministar za spoljne poslove SAD, poznatiji kao general koji je u NATO-paktu proveo pet godina, ušao je u svoje nove odaje i pozvao ljude iz štaba za preuzimanje vlasti u Stejt departmentu. Kad su funkcioneri ušli u sobu, zamolio ih je da svaki, u roku od trideset sekundi, kaže "šta ima", i da mu do podne istog dana dostave izveštaje šta je ko uradio u proteklih nekoliko sedmica.

Kad je svaki od njih iscrpeo "svojih" trideset sekundi, Hejg im je zahvalio na saradnji, i tu ih otpustio! Ne bi trebalo zaboraviti da su svi oni za sebe odabrali "dobre položaje, tako da je ovaj otkaz na njih delovao kao šok. General Hejg počeo je, očito, u vojničkom stilu.

Čim je Regan izabran za predsednika SAD, u centru Vašingtona, u ulici M broj 1726, uselila se vodeća stranka i postavila štab za formiranje vlasti. U toj poslovnoj zgradi, sve kancelarije zauzeli su oni koji sada utiču na političke igre oko radnih mesta u novoj vladi i, naravno, nadaju se da će i oni dobiti "komad kolača" od Regana.

Štabovi za preuzimanje vlasti nalaze se u svim vodećim telima američke administracije, s osnovnim zadatkom da kadrovski "opredmete" pobedu republikanaca na izborima.

Koliko je nepopularno biti konzervativni republikanac pokazuje i "saslušanje" pred Senatom predloženog generala za mesto sekretara spoljnih poslova u Stejt departmentu. Jer, bez obzira na Reganov predlog, svakog funkcionera mora da "potvrdi" Senat. "Saslušanje" je bilo zakazano u Kapitolu, u okrugloj sali Senata, a Hejg je odgovarao na pitanja senatora Čarlsa Persija, predsednika Spoljnopolitičkog odbora. Svaki od sedamnaest senatora imao je deset minuta za svoja pitanja generalu Hejgu.

Ovaj čovek, već narušenog zdravlja (nedavno je imao i komplikovani hirurški zahvat na srcu) bio je u neprijatnoj situaciji, iako strogo kontrolisanih emocija, poneki titraj na licu, brisanje čela maramicom, odavali su njegov nemir. Pred gotovo stotinak novinara iz svih krajeva zemlje, ovaj veliki američki "hepening" prenosila je televizija od jutra do sedamnaest časova.

Prošle nedelje, prod Senatom je već prodefilovalo dvanaest ministara s rutinskim izveštajima, da bi senatorima objasnili svoju buduću politiku i potvrdili podobnost za naimenovanja. Iscrpno i dugotrajno ispitivanje Hejga, između ostalog, jasno govori i o opreznosti s kojom Amerikanci primaju novog šefa nacionalne spoljne politike.

Mnogi u Hejgu vide čoveka koji će baciti nuklearnu bombu — čim se malo naljuti. Najveću zabrinutost pokazuju senatori koji imaju malu decu, koji u Hejgu vide neizvesnu budućnost svojih naslednika. Na sva pitanja Hejg je odgovarao suvereno, diplomatski i vojnički. Sve je pomalo bilo nalik času istorije čoveka koji o svetu zna mnogo, koji je dugo živeo van granica SAD, i već zbog toga dosta uverljivo priča o tome šta misli Evropa, i uopšte prekomorski svet. Jer, suština američkog pogleda na svet je jednostranost i — neobaveštenost.

Novinari su se okupili u očekivanju stare priče oko "Votergejta", jer je Hejg bio Kisindžerov asistent u Savetu za nacionalnu bezbednost i šef Kabineta predsednika Niksona u "nezgodno vreme". Na pitanje oseća li se krivim za "Votergejt", odgovorio je da je u Niksonovu administraciju došao kad se već "sve" dogodilo, i da je kao svaki čovek koji radi za Predsednika želeo da mu ostane lojalan, odan i da ne pomogne narušavanju njegovog autoriteta.

Mnogi senatori su se trudili da za Hejgovo saslušanje dobiju trake iz perioda "Votergejta" koje bi, navodno, dokazale Hejgovu krivicu, ali do njih nisu mogli da dođu, jer su u nacionalnoj arhivi, i zbog bezbednosti još nisu nikome dostupne.

Posle službe u NATO-paktu, Hejg je bio predsednik jedne od velikih multinacionalnih kompanija za proizvodnju aviona, helikoptera i oružja, i dobro zarađivao. Pred Senatom je izjavio da će izgubiti, za iduće četiri godine, osam do deset miliona dolara — zato što prelazi u državnu službu! Za prosečnog Amerikanca, to je problematičan gest, pa se Hejg potrudio da ga obrazloži: Želi, navodno, da vrati ugled Amerike u svetu, i da je to njegova osnovna motivacija, pa neka i košta…

Dosad se general Hejg osam puta pojavljivao pred Senatom, koji je pošto-poto želeo da dokaže njegovu krivicu. Prvi put, povodom Vijetnama, pripisivali su mu ubistvo Aljendea, zatim aferu prisluškivanja, ali bez dokaza. Na "saslušanju" u Senatu, svi su bili zainteresovani za Hejgov koncept spoljne politike, koju bi iz Stejt departmenta trebalo ubuduće on da vodi. Mnogi su želeli da saznaju šta bi Hejg preduzeo u "slučaju talaca", Avganistana i povodom drugih pitanja spoljne politike, gde su se SAD dosad "uzdržavale".

Jedan novinar upitao je generala šta bi uradio da je bio na mestu onih koji su odlučivali u momentu sovjetskog upada u Avganistan. Hejg je odgovorio: "Mene je majka uvek učila da ne dajem mišljenje o stvarima koje su prošle." Hejgov odnos prema SSSR-u je jasan: on će biti odlučan, čvrst i istrajan sabesednik. Američka spoljna politika, veli on, reagovaće na akcije Sovjetskog Saveza.

Može se očekivati da Amerika neće više izigravati bogatog rođaka u NATO-paktu i da će svi morati da plaćaju mnogo više za izdržavanje zajedničke vojske nego dosad, jer, prema rečima generala Hejga, ta vojska prvenstveno brani interese neameričkih zemalja — članica.

Upitan o taktičkom nuklearnom oružju i njegovoj mogućnoj primeni u Iranu, Hejg kaže: "Svaki odgovor na ovakva pitanja razotkriva strateško planiranje i akcije SAD, pa stoga, gospodo, ne mogu da vam odgovorim."

Stiče se utisak da se cela američka nacija koncentrisala na sumnju je li Hejg "pravi čovek" na mestu koje njegovim prethodnicima nije donelo mnogo sreće. Jer, iako Amerikanci ističu da je ličnost svakog pojedinca u načelu dobrodošla, ova sredina ume da "reži" na sve što odskače od "zlatne sredine". Tek su se rešili Kisindžera koji je imao ogroman uticaj, i zamenili ga Vensom, a zatim Maskijem. Sada na čelo Stejt departmenta opet dolazi jaka ličnost, poznavalac posla i "čvrsta ruka".

Hejg najavljuje da će od diplomata tražiti veću stručnost, poznavanje jezika i zemlje u koju idu; obećava da će menjati koncept diplomate i vratiti ovu nekad uglednu profesiju u "stara dobra vremena". Uzgred preti da će svaki diplomat biti obavezan da ne zaboravi kako predstavlja svoju zemlju u najboljem mogućnom svetlu.

Time će se, veli on, rukovoditi u biranju "svojih ljudi" i ambasadora. U Stejt departmentu više niko ne sedi na svom mestu. Promene su u toku. Sada se kombinuje oko pomoćnika Hejgovih. On ih je, međutim, sam izabrao. Posle ovoga, lestvica kombinatorike se spušta sve do činovnika. Do njih će se stići do kraja marta.

Na vašingtonskom političkom "tržištu", ovog januara najviše je cenjen konzervativni republikanac koji u svojoj biografiji nema koketiranja s demokratima. Sigurno je da i raniji predsednik Nikson dosta utiče iz svog njujorškog stana na imenovanja u vladi Ronalda Regana. Koliko god je nekad bilo kobno imati bilo kakve veze s "Votergejtom" — danas to može da bude dobra "kreditna karta". Ako ste bili verni Niksonu i ekstremnim republikancima, a niste mnogo pričali o "Votergejtu", možete biti dobri Ronaldu Reganu — vladajuća je krilatica u Vašingtonu.

Kad su došli na vlast, republikanci su obećali da neće praviti veliku buku oko inauguracije. Ali, već sada se zna da je to bio događaj godine. Regan je plesao na osam balova, večerao s dve hiljade ljudi, rukovao se s deset hiljada poštovalaca — sve to u jednom danu, za jedno veče. Njegova supruga Nensi je popila ekskluzivni čaj s dve hiljade uglednih Amerikanki.

Tek posle tog "pozorišta" ušla je u Belu kuću administracija posve drugačija od prethodne, nova republikanska garnitura koja je svojim zemljacima obećala da će biti stroga, rigorozna, nepopustljiva, hladna, otmena i, nadamo se — razumna.

(Mira Adanja-Polak, „Amerikanci“, 1. januar 1981)

Lakše ćete pratiti šta radim i emisije koje želite da pogledate ako preuzmete aplikaciju za Android i iPhone.

Ostavite komentar