Na granici Severne i Južne Koreje – 14. maj 2017.

„Mira Adanja Polak – ekskluzivno“, nedelja, RTS 2, 15.30

Ovih dana mi se sve više nameće slika te čuvene granice između Južne i Severne Koreje gde dovedu svakoga ko dođe u posetu jer je zbog stalno prisutnih tenzija, granica postala i najveća znamenitost zategnutosti i nerešenih pitanja između velikih sila.

Ono što sam tada videla nije mi delovalo ni strašno ni toliko razdvojeno koliko se o tome govori. Ali se svakim lansiranjem raketa iz Severne Koreje strah se uvlači u kosti Korejaca koji su toliko toga prošli i koji se nalaze u pravom sendviču velikih sila i interesa.

Istina je da na toj granici postoje žice, zabrane, obezbeđeni prostori, ali saznajem da među njima ipak postoji i saradnja. Zato sam bila izuzetno obradovana što sam imala mogućnost da razgovaram sa savetnikom predsednice Južne Koreje, gospodinom Li Dohunom, doskorašnjim ambasadorom Južne Koreje u Srbiji. Iznela sam mu svoje utiske i tražila neka objašnjenja o onome što sam videla na granici i dobila neka saznanja o tenzijama koje su već tada postojale.

 

Na toj čuvenoj granici prema Severnoj Koreji, gde iz jedne, Južne Koreje gledate u Severnu Koreju preko jednog zida – svesni ste da je jedna zemlja podeljena na dva dela.

 

Istorijski muzej u Seulu pokazuje stradanja ovog naroda u ratu od 1950. do 1953. gde se isti narod bori između sebe. Velike su bile žrtve, a posetila sam i spomenik koji je podignut da obeleži stradanja.

Taj spomenik je tu da upozori i ukaže da se tako nešto više ne ponovi. To su želje, a realnost i sutuacija plaše.

Mnoge porodice su tokom ratova dugo bile razdvojene tražeci svoje, ali to pamte više stariji, dok mladi hrle ka napretku, novim tehnologijama i visokom standardu, znajući da opasnost postoji, ali kao da nije tako blizu.

Sav taj neverovatan napredak Južne Koreje vezan je za često teško razumljivu skoro vojničku disciplinu koja je za mnoge teško shvatljiva, ali znajući da im je mač iznad glave, počnete sve bolje da razumete.

Posetila sam Inopolis siti, gde se nalazi čuveni Kaist Institut koji okuplja citave timove naučnika i onih koji imaju ideje za napredak u nauci. Tu srećem tvorca najboljeg robota na svetu. Profesor dr Džun-Ho O napravio je robota Huba, samoinicijativno sa svojom ekipom, a onda ga je država podržala ulaganjima u njegove projekte i nagradila velikom sumom kako bi motivisala njegova dalja istrazivanja.

Boraveći u Južnoj Koreji, shvatila sam da pamteći samo poznate firme iz Koreje, saznanja o ovoj zemlji ostaju često nejasna i zamagljena. Poseta centralnoj zgradi Samsunga dokazala mi je da vec negde život počinje virtuelno, a da će dodir ruke zameniti klik na ponuđenom displeju koji treba da vam dočara čak i emociju i da klikom dobijate i tako potrebnu lepu reč koju nadahnuto izgovara mašina. Sve je na klik – upozorenja, negodovanje, komplimenti, a ljudska reč počinje da bude pravi luksuz.

Lakše ćete pratiti šta radim i emisije koje želite da pogledate ako preuzmete aplikaciju za Android i iPhone.

Ostavite komentar