Ekskluziva dostupna svima

Nedavno sprovedeno istraživanje "Ona" magazina na temu "Žene koje Srbija voli" pokazalo je da je nekolicini Srpkinja pošlo za rukom da budu uspešne i voljene u isto vreme. Prvo ćemo ih predstaviti, a zatim ćemo vas pozvati da glasate za "Najvoljeniju" među njima.

Uspela je ono što ni jednoj drugoj ženi sa naših prostora nije pošlo za rukom. Stvorila je i odnegovala najdugovečniju autorsku TV emisiju, uvek aktuelnu, ekskluzivnu, sa biranim gostima. Svaka od tih emisija svojom posebnošću mami gledaoce, a Mira iz sedmice u sedmicu sprema nova TV iznenađenja. Kako zapravo živi, čemu se raduje i zašto retko govori o sebi…

Koliko je obrazovanje psihologa pomoglo novinaru?

Pomoglo mi je utoliko što sam naučila kako da prepoznam reakcije ljudi i da ih protumačim na pravi način. Da razumem da ako neko viče i ljuti se na mene, to ne mora da bude uvek u vezi sa mnom. Kao obučeni psiholog umem da vidim stvari pravilnije i jasnije. Tada nastupa u meni novinar koji to prenosi gledalištu. Kao psiholog mogu i da pomognem, a često i da razrešim neprijatne situacije. Pored toga što sam psiholog, mislim da je intuicija presudna da mogu da osetim šta drugi osećaju i da se stavim u njihovu situaciju. Tada je sve lakše za razumevanje.

Da li ste bili u prilici da birate profesiju ili je ona izabrala vas?

Uzajamno smo se izabrali. Dobro nam je zajedno. Nema ustupaka. Važno je uvek slušati sebe. Mogu da kažem da nemam neprijatne misli koje bi me vezivale za neke situacije, a sigurno ih je bilo. Sve što je ružno zaboravim u trenu. Sećam se samo lepih stvari. Volim posao koji radim i ništa mi nije teško. Moji prijatelji kažu da svet još uvek gledam kroz ružičaste naočare. Možda se tako bolje osećam i branim od ružnih stvari, a mislim i da mnoge ljude činim boljima nego što jesu. Kako da se usude da mi i učine zlo kada ja to često i ne primetim.

Sve u svoje vreme

Koliko je bio dug i trnovit put do emisija koje su na naše TV ekrane donele ekskluzivu?

Bio je dug, ali je sve došlo u pravo vreme. Ne treba nigde žuriti. Kad god da je došlo, ja sam zadovoljna. Emisija "Ekskluzivno" izborila je sama svoje mesto. Jednog dana rekli su ‘pa to je čista ekskluziva’ i tako se emisija nazvala sama od sebe. Onda sam dobila živi program "Mira Adanja-Polak i Vi". I to se dogodilo iznenada, ali u pravo vreme. Tu ima stvarno svega, a ja se trudim da pokažem nešto što se ne može videti na drugim televizijama. Nije baš lako…

Kako ste birali sagovornike, po onome što se vama činilo zanimljivim ili po onome što ste smatrali da će gledaocima biti ekskluzivno?

Uvek mora meni da se svidi i da me intrigira, pa onda možda imam sreću da se to dopada i gledaocima.

Šta vam je otvaralo vrata koja su za druge novinare bila zatvorena?

To morate da pitate one koji su mi ta vrata otvarali. Ponekada, kada se sve završi, i sami se čude zašto su to uradili. Kažu: "Ne znam šta mi bi", ali ja kada tražim nešto, stvarno to toliko želim i hoću da im je sasvim normalno da to i prihvate. A umem i da čekam. I to dugo. Možda bi snimatelji bolje mogli da odgovore na to pitanje, jer su svedoci nekih situacija koje su neverovatne. Stvari se nekako dogode tu ispred njihovih očiju, odjednom i iznenada. Ali ja tu priliku uvek osetim, a neko bi pored nje prošao i ne bi ni zastao.

Kako vidite novinarsku profesiju danas?

Gubi romantičnu notu, malo je entuzijazma. Uče mlade novinare kako da nešto urade. Gubi se individualna kreativnost. Sve je isto. Manje su šanse da se neki talenat i neobičnost razviju. Posustaje mlad čovek ako ga stalno modelirate po vašem ukusu i standardima. Ma, novinar mora da se rodi.

Šta savetujete mladim kolegama, da li im uopšte nešto savetujete?

Ne pitaju toliko za savet koliko me pitaju o mom trajanju, o tome kako sam nešto uspela da uradim. Kao da traže recept. A recepta nema. A ako pitaju za savet, onda je kako da nekog nekreativnog urednika odobrovolje. Više se interesuju za trenutne stvari, a manje insistiraju na obrazovanju. Govorim im da treba puno da čitaju, da svakog saslušaju, ali oni nemaju strpljenja. Kao da su manje emotivni, kao da manje saosećaju.

Uvek aktuelni, stalno na putu, u profesiji koja uzima celog čoveka, kako ste to usklađivali sa porodičnim obavezama?

Nisam ja stalno na putu. Ali gledam unapred i snimam. Dok sam na putu uspem da uradim dosta. Znam šta hoću, znam šta mi treba i tako se organizujem.

Ima li nekih mesta na koje biste želeli da idete, a još niste stigli?

Nemam takvih želja. Poželim u trenutku neku priču, ali posebnu destinaciju nikada. Proputovala sam dosta, bila za ljudima, za pričom, nikada za gradovima ili državama.

Smatrate li vaš posao napornim?

Uopšte nikada nisam to osećala kao rad, kao napor. Lako mi ide ili je možda to moj osećaj, možda mi treba manje vremena, jer sam efikasna. Moj otac Solomon bio je takav. Operacije koje su drugi radili i po četiri sata on je mogao da uradi za pola sata, a ne pamtim da je izostao sa jedne važne pozorišne predstave, sa jednog svog plivanja, sa jednog putovanja na koje je vodio moju majku Katarinu… Bio je zaljubljenik svoje profesije, vrhunski hirurg. To nam nekako ide, kada radimo, činimo to svim srcem i nema tu napora.

Potekli ste iz porodice beogradskih intelektualaca. Da li je svestrano obrazovanje koje su vam pružili roditelji bilo presudno da se posvetite novinarstvu?

Obrazovanje i vaspitanje koje sam dobila u porodici i moje školovanje koje me je formiralo, pomoglo mi je mnogo. Kamera pokaže kada nešto ne znate ili ne razumete. Kamera pokaže kada ne saosećate. Saosećanje se ne može glumiti, ali se može naučiti oblast iz koje gost dolazi. Ako kažete da sam uradila dobar intervju iz oblasti koja mi je strana, kao u emisiji o velikom eksperimentu u CERN-u, ja ću biti radosna kao dete, jer sam se namučila dosta da razumem komplikovane stvari iz te naučne oblasti.

Koje su osnovne vrednosti dobijene od roditelja i da li ste ih preneli na svog sina?

To su ljubav u porodici, sloga i radne navike, tačnost, lojalnost, upornost i da se "ne ide glavom kroz zid". Na sina Marka genetika je prenela ono najbolje od oba roditelja, a sve negativne osobine je jednostavno preskočila. Imam svoje neskriveno divljenje prema tome kakav je čovek postao.

Uživam u svemu

Smatrate li da ste suprugu i sinu nešto uskratili predajući se svom poslu do koske?

Nemam taj osećaj. Možda mi je energija takva da nisam nikoga nigde oštetila. Ništa gore od života sa osećajem krivice da niste bili dobra majka ili supruga. To mora da je strašno. Osećanje krivice satire i unesrećuje porodicu.

Za ljude koji sa toliko strasti rade svoj posao važi pravilo da su hedonisti. Da li ste i vi?

Zar se to ne vidi? Ja uživam u svemu. Volim lepe stvari, radujem se običnim stvarima. Uživam u njima. Komšinica mi je preko terase rekla da mi je lepo cveće. Bila sam baš ponosna. Volim svoje prijatelje koje dugo, dugo poznajem.

Šta smatrate svojim "slabim tačkama"?

Nestrpljenje, preteranu preciznost, čestu isključivost.

Gde izlazite sa porodicom i prijateljima, imate li omiljena mesta?

Par restorana, ali ne izlazim često jer ne mogu dugo da ostajem noću. Spava mi se.

Gledate li TV i šta?

Informativne programe. Dnevnike na svim stanicama, histori kanal gde često vidim da sam neke stvari uradila desetak godina pre drugih. Onda sebi dodelim malu lentu i to me raduje.

Vi ste predavač na poziv postdiplomcima na Fakultetu političkih nauka. U ciklusu o terorizmu i organizovanom kriminalu govorili ste im nedavno na temu "Mafija na Siciliji" neposredno posle vaše emisije o tome.

Pripremajući emisiju koja će zasigurno ostati u mom sećanju, nadam se i gledalaca, upoznala sam čoveka koji je mafiji rekao ne i suprotstavio joj se, ušavši u rizik. Uradila sam emisiju koja je izazvala veliku pažnju. Imam vizije. Nekada stvari uradim mnogo ranije. Imam potrebu da menjam svet i činim ga boljim. Ljudi kažu da imam pozitivnu energiju i da to osete. Izborila sam se da ne moram nikada da radim ono što me ne interesuje. Mnogi će reći da mi je put spor. Ako me nešto interesuje a ne mogu odmah da ga uradim, nastojim da osetim lepotu čekanja i da budem strpljiva. Volim svoj posao, uživam u njemu i nikada ništa drugo ne bih radila.

Uspeli ste kao retko ko da ostanete dama u novinarskoj profesiji. Da li je to teško?

Majka mi je bila prava dama. Otac veliki gospodin, muž mi je gospodin, sin takođe. Biti dama često znači i ne primećivati neke stvari. To je baš zgodno.

Niste se politički opredelili?

Politika nije moj svet.

Da li biste napravili emisiju o sebi?

To mora da bude ekskluziva. Napraviću je kada me niko više od sagovonika ne bude interesovao.

Imate li svoje omiljene modne kreatore, ko vas oblači?

Promašaji mojih drugarica uvek su za mene modni hitovi. Veoma volim specifičnu odeću kojoj dodajem ličnu notu. Upoznala sam nedavno veoma talentovanu kreatorku Maju Jakšić, koja mi je kreirala tri sakoa u boji, pa sam tako dodala malo kolorita na ekranu jer sam često u crnom.

Šta će gledaoci od ekskluzivnih emisija gledati letos?

Pričam priču o deset žena starijih od 55 godina, koje su se popele na Kilimandžaro. Upravo sam ostvarila svoj mali san došavši iz Češke, gde sam… ma videćete. Ne umem ja da vam govorim unapred dok nije sve gotovo.

Duša se ogleda na licu

Gde se vi odmarate, gde punite baterije?

Pored jednog jezera gde ništa ne radim, gde šetam, čitam novine, okružena najmilijima. Spavam, ne radim ništa epohalno, nikoga ne zabavljam jer nisam zabavljač, radim ozbiljan posao.

Kako izgleda vaš običan dan, van poslovnih obaveza?

Obično. Volim da kuvam, volim da se posvetim meni važnim sitnim poslovima, svojim prijateljima sa kojima mogu i po sto puta da pričam iste stvari i nikada mi ih nije dosta. Nemam planova o tome šta ću sve u nekom periodu da uradim. Budim se ujutro sa brojnim idejama, koje su ideje za taj dan i uglavnom to sve uspem da završim.

Uživate li u društvu svojih unuka?

Pogledam ih i ne mogu da verujem da sam dobila takav poklon od snaje i sina. Unuka Lara ima pet godina, a unuk Andrej je tek drugi mesec. Lara već sada tačno zna šta neće, šta hoće, ne možeš je nagovoriti. Neverovatno je snalažljiva. Moja divna snaja Sanja je lekar. Kada je god upitam kako je, odgovara da je odlično, za nju ništa nije problem, sve postiže, nikoga ne opterećuje. Ne mogu da joj se ne divim. Uvek sam tu kada im trebam, ali ne idem nenajavljena u posete, ne mešam im se u život.

Da li vaš suprug prati vaš rad i daje li vam podršku?

Moj muž Darko peca, lovi, zadužen je da sve bude kako je dogovoreno, dolazi na ručak uvek u isto vreme, podržava moje angažovanje i moju radnu energiju. Ali on ne gleda moje emisije, ne razgovaramo o njima, izuzev kada u lovu čuje da je njegovim prijateljima bilo nešto zanimljivo, pa se prepričava. Onda me pita "šta je to bilo".

Šta je tajna vašeg dobrog izgleda?

Kažu da se duša ogleda na licu. Dobro spavam, ne ležem posle ponoći, plivam, vežbam, ne sedim s kim neću. Ne dam da mi neko izvlači energiju. Osnovno mi je načelo da uvek vodim računa da izgledam uredno, ma gde bila, sama kod kuće ili na prijemu.

Na šta ste naročito ponosni?

Na to da sam prvi TV novinar čije su emisije ušle u Kinoteku. Sa serijalom o porodici Karađorđević popunila sam jedan vakuum u dokumentaristici koji je postojao dok su oni bili u izgnanstvu. Ponosna sam i na rezultate iz jedne skorašnje emisije. Spontano sam zamolila gledaoce da pogledaju oko sebe, preture po zaboravljenim ormarima na tavanu i u podrumu, izvade iz njih instrumente na kojima više niko ne svira, jer ima toliko talentovane dece koja ne mogu da kupe klavir, violinu, flautu, gitaru. Ljudi nam od tada donose svoje instrumente. Daju ih sa puno poverenja i pažnje. Deca odabrana po svom talentu, bez ikakvih preporuka i veza, dobijaju instrument koji im treba. To mi je velika satisfakcija.

O drugima, slavnim ili zanimljivim ličnostima, pravite emisije. Kada neko od kolega pokuša da zaviri u vaš privatni život, vi izbegavate publicitet?

To smatram prisutnošću po svaku cenu ili pojačavanjem onoga do radite još nečim, kao da nije to što radite dovoljno. Svu snagu dajem u to što radim. To sam ja i to je ono što me predstavlja.

Zbog čega, po vašem mišljenju, Srbija voli Miru Adanju-Polak?

Ne znam.

(„Ona“, 20. jun 2010)

Lakše ćete pratiti šta radim i emisije koje želite da pogledate ako preuzmete aplikaciju za Android i iPhone.

4 komentara na “Ekskluziva dostupna svima”

  1. Draga Miro,
    Kandidujte se za predsednika naše zemlje i donesite nam mir, radost i harmoniju u živote. Sigurna sam da bi svaka žena glasala za Vas, a i većina muškaraca. Nama je potrebna vaša pamet, razboritost, energija, veliko srce i ljubav koju širite svuda oko sebe. Naravno, i petlja da se suočite sa onim sa kim niko drugi ne sme, a uvek ostanete dama. Znam da Vas ne zanima politika, ali biste Vi bili spas za nas.

    Odgovori
  2. Hvala Vam na najljepšim emisijama i neiscrpnim temama koje su uvijek i interesantne i životne. Želim Vam puno sreće i uspjeha i u radu i u životu. Vjerna gledateljka iz Švicarske

    Odgovori
  3. Vaša emisija, baš svaka, prikuje moju pažnju uz TV ekran. Ja ne znam da objasnim zašto, ali sam svesna toga i redovno Vas gledam. Želim Vam sve najbolje u životu i radu. Srdačno, Vaša obožavateljka, Jelica Veselinović

    Odgovori
  4. Mira pažljivo bira goste. Uvek temeljno pripremljena za topiku i podsticajno deluje na gosta. Zanimljiva je bila relativno skorašnja reportaža iz Jerusalima (novoizgrađenog dela).Poliglota i sa dozom epičke upornosti uspeva da iz sagovornika izvuče maksimum, kao i da projekat izvede, bez obzira na vreme, do ispunjenja svoje zamisli.

    Odgovori

Ostavite komentar