Prvi čovek američke televizije vredan osam miliona dolara

Najveća i najgledanija američka TV-mreža, CBS, emitovala je, u glavnom terminu jedne nedeljne večeri, u okviru poznatog programa "60 minuta", vrlo zapažen prilog o Jugoslaviji. Bio je to objektivan, novinarski istančan, dobro pripremljen program. Novinar se koristio detaljima iz ranije snimljenih materijala i onim "svežim", iz razgovora s našim ljudima. Posetio je jednu porodicu na Korčuli – pričali su mu o standardu; direktor iz Buja govorio mu je o problemima naše privrede, a zatim je usledio deo o Titu. Amerikanci su obogatili svoja saznanja o našem preminulom predsedniku scenama iz trenutka njegovog odmora. Amerika je videla Jugoslaviju u lepom svetlu.

Bila je to emisija poznatog američkog novinara Dana Radera, čoveka s naslovnih strana najvećih revija sveta.

Tri televizijske kuće: ABC, NBC i njegova matična CBS, ponudile su mu vodeće mesto komentatora za svoje najgledanije programe — večernje vesti. Naime, pregovori su počeli pre nekoliko meseci, kad se Amerika suočila s činjenicom da najveće ime američke televizije, Kronkajt, ide u penziju. Pitanje ko može da ga zameni nije bilo jednostavno, jer Kronkajt je postao institucija.

Što pod teretom godina (63), što zbog napornog svakodnevnog rada, Kronkajt je odlučio da se povuče i radi dokumentarne programe.

– Kao novinar, proglašavao sam pred gledaocima svakog predsednika SAD, od Harija Trumana naovamo — kaže Kronkajt. Ostaću da predstavim i novog predsednika, a onda odlazim.

U svakom slučaju, Danu Raderu nije bilo lako da se probije u vrhove američkog novinarstva. Odlučila je velika gledanost njegovih emisija, a to je činjenica pred kojom TV-bogovi ćute.

Svake večeri Rader će Amerikancima saopštavati vesti u 19:30, s najgledanijeg kanala CBS. Prihvaćen je i izabran za taj posao, jer je ponudio nova rešenja oko koncepta buduće američke televizije, a u Americi je novo uvek bolje. Dao je plan razvoja informativnih emisija, predložio je veću komunikaciju sa svetom i otvorio američke vidike.

Novinar kao on vredi osam miliona dolara.

Ima kancelariju u centru Njujorka, i poveći štab sekretarica koje za njega rade odano i precizno.

– Novinarski ugled stekao sam kao reporter s ratišta. Počeo sam izveštajima iz Vijetnama. Bio sam u Grčkoj kad je počeo građanski rat, takođe i očevidac poslednjih događaja iz Avganistana. Izgleda da to nisam radio loše. Američka televizija, inače, ima veoma malo živih uključenja u TV-program, javljanja s mesta događaja. Tehnika je savremena, ali to živo javljanje teško se probija. Otvoriću nekoliko takvih mesta širom zemlje i u svetu, gde će se nalaziti sposobni novinari—dopisnici, koji će u slučaju potrebe biti uključivani direktno u program. Mislim da je to prava televizija.

Slušajući ovog ambicioznog novinara američke televizije, pred kim su se tako naglo otvorila velika vrata slave, ne možemo da ne pomenemo ulogu koju igra sreća u novinarskom pozivu.

Dan Rader se 22. novembra 1963. godine sasvim slučajno našao u Dalasu u trenutku atentata na predsednika Kenedija. Poslao je tada, s "lica mesta", "uživo", izveštaj o tragičnom događaju. Slao je potom komentare četiri dana neprekidno, i odmah posle toga dobio posao kod CBS-a, kao izveštač iz Bele kuće, zatim kao dopisnik iz Londona, da bi se posle nekoliko godina specijalizovao za "vodeće" događaje.

– Koliki udeo ima televizija u izborima za novog predsednika, i kojoj partiji Vi pripadate?

– Uloga televizije u predsedničkim izborima je velika, a dobar novinar u nas ne sme da pripada nijednoj partiji. Ja pripadam samo profesiji. Nezavisan sam, na sreću, i zato se stalno trudim da svaku kampanju pratim, pre svega, profesionalno.

– Bili ste u Jugoslaviji i zaista ste napravili divnu reportažu o našoj zemlji.

– Jugoslavija je specifična zemlja i trebalo je da pristupimo velikim istraživanjima, kako bismo je verno oslikali za naše gdediaoce. Mislim da je zemlja divna, a ljudi izuzetno srdačni i komunikativni, kao da su rođeni za ekran. Rado razgovaraju i daju više nego što od njih tražite. Valja više puta dolaziti u Jugoslaviju i tako je bolje upoznati.

(Mira Adanja-Polak, „Amerikanci“, 31. maj 1980)

Lakše ćete pratiti šta radim i emisije koje želite da pogledate ako preuzmete aplikaciju za Android i iPhone.

Ostavite komentar